Kolumne

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Bla » 28 Mar 2018, 10:09

upravo u stavu i razlikujem činjenice od nagađanja :zv
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 28 Mar 2018, 10:19

Pa sta je konkretno u mom rezimeu nagadjanje? Potvrdjeno sa obje strane, razmjena neupitna, dva spijuna za deset sugerise da je bio velika zvjerka. To mozes I bez izvora da zakljucis sa prosjecnom inteligencijom. Putinove izjave nakon razmjene I saznanja da se Skripalove informacije i dalje koriste ne sugerisu da je bio prijateljski raspolozen prema njemu.

Nego, eto, uhvatio si se mene jer ti je to nacionalni sport. :D.
. . . . . . . . .

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 28 Mar 2018, 10:23

Bla wrote: 28 Mar 2018, 00:06 ima bezbroj načina da se neko smakne, zašto bi koristio nešto što će izazvati međunarodni incident :zv

Samo neka država može proizvesti, transportovati i upotrijebiti ovaj otrov.
E sad, ako nije Rusija, trebalo bi navesti koja je druga država to uradila.

Što se tiče izazivanja incidenta, po mom sjećanju, ubili su i onog prethodnog, plutonijem, takođe na teritoriji GB. Isto tako, Izazivaju incidente na razne načine, širom Evrope, a nisu baš nedokučivi u osmišljavanju.
Konkretno, oni stoje iza pokušaja pučeva i u CG i u makedoniji, a vjerovatno su ubili i Ivanovića.
online

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Bla » 28 Mar 2018, 10:28

sportaš, vrati se na početak priče i moj prvi komentar, pa hvataj činjenična stanja odatle do te svoje zadnje tvrdnje :oo

behkoni, zašto tvrdiš da mora biti država? ;)
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 28 Mar 2018, 10:31

Ja se vracam na post gdje tvrdis da nagadjam u rezimeu. Podrumas. :p
. . . . . . . . .

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Bla » 28 Mar 2018, 10:32

e tako ti je to i sa ovom temom, možeš se fokusirati na neku užu
a možeš i na širu sliku :oo
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 28 Mar 2018, 10:34

Doduse, ti si onaj koji tvrdi da se ambicije Rusije ne osjete u regionu.

Dovoljno da covjek prestane diskutovati sa tobom. Zabio glavu u zemlju I razvija teorije ni na cemu. :lupa
. . . . . . . . .

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 28 Mar 2018, 10:35

Bla wrote: 28 Mar 2018, 10:32 e tako ti je to i sa ovom temom, možeš se fokusirati na neku užu
a možeš i na širu sliku :oo
Pa Behko ti je dao siru sliku. Jel' ista uslo u glavu? Slabo. :ccc
. . . . . . . . .

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 28 Mar 2018, 10:37

Eto, Dodik se kurchi jer iza njega stoji mocni Madagaskar. :ccc
. . . . . . . . .

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Bla » 28 Mar 2018, 10:38

nije, moja glava je programirana da razlikuje činjenice od mišljenja i pretpostavki
jer drugačije ne bih mogao raditi kako treba to što radim

to oko prestanka mi se sviđa :obrve
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 28 Mar 2018, 10:40

Tvoja glava je programirana da si slijep dok ti zlo ne zakuca na vrata. Malo se precjenjujes. Nije ti ovo fuckin' skripta nego realna politika.
. . . . . . . . .

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Krokodil Behko » 28 Mar 2018, 17:33

Bla wrote: 28 Mar 2018, 10:28 sportaš, vrati se na početak priče i moj prvi komentar, pa hvataj činjenična stanja odatle do te svoje zadnje tvrdnje :oo

behkoni, zašto tvrdiš da mora biti država? ;)

A zašto ti, bar ponekad, ne bi odgovorio kako treba, nego nekim doskočicama i pitanjima?

Evo šta kaže čovjek, stručnjak za ruske otrove, jer je i sam Rus i jer je svojevremeno prebjegao u USA.

Ako neko širi (bar na ovoj temi) izmišljotine i teorije zavjera, za ljude sa mnogo manje od jedne zdrave ćelije u mozgu, onda je to bio Mohr, jer je ovog lika nazvao tvorcem tog otrova i automatski mu imputirao, da stoji iza ovog napada.
Jadnik Mohr, okamenjeno jaje komunističkog dinosaurusa, pa malo slabije shvata, da u Rusiji trenutno živi barbarska varijanta nacizma i ništa više.

Što su "novichoksi"?

Tim imenom nazvana je skupina nervnih otrova koje je razvio SSSR u tajnom programu što su ga odali prebjezi. Vil Mirzayanov, istraživač kemijskog naoružanja koji je prebjegao u SAD, kazao je da su ti otrovi 10 puta smrtonosniji od VX-a. Kazao je Reutersu da je program obuhvaćao između 30 i 40 tisuća ljudi, uključujući i 1000 onih koji su radili baš na novichoksima, iako mnogi od njih nisu bili svjesni prirode toga što rade. Kazao je da se otrov može dobiti miješanjem neškodljivih tvari, što je Sovjetima olakšavalo proizvodnju pod krinkom proizvodnje kemikalija za poljoprivredu.

Efekt otrova je opisao da izaziva ekstremnu bol i gušenje dok paralizira respiratorni sustav. "Novichok je izumljen, proučen, eksperimentiran i samo u Rusiji proizveli su ga mnoštvo tona. Koliko, ne zna nitko", kazao je. Ustvrdio je da samo Kremlj ima sposobnost primijeniti ga. Rekao je da Rusija otrov drži pod najstrožim nadzorom i da je tvar previše složena da bi je itko osim države bio u stanju primijeniti kao otrov. "To što Kremlj cijelo vrijeme sve negira poput kriminalca, ne znači ništa."
Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/zbog-ov ... apad-14811 - www.express.hr


Zašto se ne pozabaviš malo, izvještavanjima ruskih medija, o obilježavanju neustavnog dana RS, ubistvu na Kosovu, najnovijim incidentom na Kosovu i sl? Iz aviona se vidi da im je jako žao što nikako da pogine neki veći broj ljudi, pa da cijelu regiju gurnu u haos.

Naravno, nisam primjetio da takve stvari radi i GB, ili bilo koja zemlja iz EU (osim Hrvatske), pa tako da ja ne vjerujem da si ti skidao tu dioptriju, jer nešto bi već morao primjetiti u ruskom nastupu.

Možda da si se zanimao za biologiju i genetiku, mogao bi razmotriti sadašnjost i budućnost ruskog društva, jer ti te oblasti ne voliš, pa tako da ja ni ne vidim način, kako ti sad nešto mogu objasniti :cudi
online

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 18 Apr 2018, 19:02

Krvava odbrana poretka sile

Autor: Zlatko Dizdarević
Objavljeno: 15. travanj 2018. u 22:14


U najcrnjim momentima u životu obično neka usputna bizarnost skrene čovjeku pažnju sa teške realnosti. Sjetih se minule srijede uveče. Gledajući nevjerovatnu nogometnu utakmicu iz Madrida u kojoj je prethodno otpisani Juventus pred kraj vodio sa tri nula protiv »kraljevskog Reala« a svijet bio šokiran, kazao sam supruzi: »Hoćeš li da se kladimo da će u devedeset drugoj minuti sudija svirati penal u korist Reala...?« Pogriješio sam minutu. Penal je sviran u 93. minuti i »Kraljevi« idu dalje. U ovoj priči, međutim, to nije kraj. Koji minut nakon završetka tv prenosa stigla mi je sms poruka iz Italije, od sina. U poruci je pisalo: »Ovo je jadno. I očekivano. Sve ti je isto kao tamo, sa Sirijom. Bogovi ne smiju biti poraženi ni po koju cijenu. Sila je definitivno pobijedila...«

Dan kasnije čitam o Siriji. Sa raznih strana puno tekstova, fotografija. I izjava aktera iz Doume o »hemijskoj« prevari u kojoj je učestvovao sa »Bijelim šljemovima« ! Toliko o »životinjskom ubojici 'Gas Killing Animal Assadu' koji ubija svoje ljude i uživa u tome...« Tako je eto Donald Trump, u Twitter predsjednikovanju državom obrazložio svoju dirljivu ljudsku i humanu namjeru da odbrani ljudskost i pravdu. Paralelno sa tim idu i komentari, izjave, apeli onih koji još uvijek nježno vjeruju da bi se otkrivanjem istina o falsifikatu optužbe zaustavilo sve one silne nosače aviona i raketa, krstarice, podmornice...što hrle prema obalama Sirije da sataru »Gas Killing Animal« kreature koja im je, zapravo, najmanje bitna. Igra je mnogo veća. Tužno je u cijeloj ovoj priči koliko ljudi još uvijek, čak i nesvjesno, iskreno vjeruje da je problem u istini. I da bi dokazivanje prevare opipljivim činjenicama spriječilo operaciju kojom se stiglo do puta skoro bez povratka. A to putovanje nema veze ni sa kakvim dokazima. Ono je pokrenuto zato što je ona 93. minuta iz Madrida postala sasvim očekivana i malo je koga prenerazila.

Odluka Trumpa o »osveti« Rusiji i Iranu preko leđa Assada, na tom tragu neće bitno izmijeniti smisao ludila što je povod svemu. Niti će, još gore, promijeniti okolnosti koje su u pozadini velikog sunovrata u koji se svijet nagoni. Tvorcima guranja planete prema provaliji nije bitno koliko će to koštati ljudskih života i barbarskog urušavanja. Šta košta da košta !

Nivo manipulacije logikom, činjenicama, politikom, medijima i nekada uglednim svjetskim institucijama odavno nije bio toliki kao u slučaju Sirije. Razum je potpuno pogubljen. Američki novinar i publicista, kolumnista portala »Antiwar«, postavio je ovih dana u naslovu svog uvodnika pitanje: »Je li Donald Trump glup ili opasno lud ?« U istom danu, novinar drugog portala sa te strane svijeta, Paul Joseph Watson, konstatuje: »To nije 'America First'. To je 'Deep State' pobjedila!«

Povod je, naravno, formalno u onom »hemijskom napadu na civile«, o čemu već svako zna onoliko koliko hoće i koliko mu i kako odgovara. Medijski »švedski sto« je prebogat raznim delicijama. Od samog početka takozvanog »Arapskog proljeća«, što se stvar više i dalje odmicala od planiranog »Blitzkriega« kojim su uz laži i aplauze srušeni Saddam i Gadafi, a disciplinirani drugi u Tunisu, Egiptu, Bahreinu itd., sve u ime demokratizacije i ljudskih prava, bilo je očigledno da u Siriji stvari ne idu po planu. Ni za domaće revolucionare ni inozemne pomagače.

Sirijska storija ima mnogo značajnije, planetarne konotacije i posljedice. Tamo su počeli da se začinju nepredviđeni procesi mimo stoljeća sistema u kojem se znalo ko je gazda, a ko poslušnik. Odjednom šokantne naznake promjena bile su, prvo, da je Amerika sa saveznicima pred porazom od Moskve i njenih partnera. Drugo, Rusija se nedozvoljivo vratila na veliku svjetsku scenu. Treće, Assad očigledno može pobijediti zimsko »proljeće« uprkos u igru upregnutih terorista iz cijelog svijeta. Sve tri činjenice su nedopustive za poštivaoce onog »reda i sistema« iz nostalgičnih imperijalnih vremena. Ratovi i nasilja po Bliskom istoku i rat u Siriji u korist samoodržanja velikih eksploatatora i terorista s njihovim logističatima u pozadini moraju se zato nastaviti po svaku cijenu. A nosioci novih slutnji o drugačijoj budućnosti planeta moraju se poraziti. Sve uz pomoć igrokaza na političkoj sceni, u UN-u i onim njenim organizacijama i agencijama koje su se poklopile ušima znajući da im od iskazanog stava ovisi gola (finansijska) egzistencija. Rijetki su u ovome oni što u sebi nalaze dovoljno samopoštovanja pa ne žele da učestvuju u odbrani sile po svaku cijenu. Poput, recimo, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je odbila da potvrdi lansiranu priču o »Assadovoj hemiji u Doumi«, jer za to jednostavno nemaju dokaze, a poslom su najbliži prostorima o kojima je riječ.

Amerika je propustila istorijsku priliku iz perioda kada su sami vladali da trajno učvrsti ekskluzivno liderstvo u svijetu. Posljedice tog propusta danas ne mogu da podnesu. Mentalno, vojno, ekonomski, Kina i Rusija sa Iranom, Istokom, Latinskom Amerikom, Indijom, Afrikom...nova su imperija za novi poredak koji se strateški diže na noge. Atlantizam izdiše. Sama priča o napadu na dolar do jučer »nebitnim« valutama poput juana, rublje itd. dovoljna je na svoj način za paniku koja se osjeća na berzama, u moćnim bankama, globaliziranim sistemima, kartelima...

Sputavanju Amerike u vladanju »globaliziranim« svijetom silno su doprinosili i njihovi strateški partneri. Izrael, Saudijska Arabija, ponovo Turska, evo sada nakon Brexita i zaigrana Engleska, pa odjednom i Macron niodakle, češće su odigravali svoje interne igre temeljene na raznim sebičnim, pragmatskim ili povjesnim ambicijama i frustracijama, nego što su se brinuli o američkom liderstvu. Netanyahu sa jastrebovima u Izraelu istinski je vjerovao da će uvući Ameriku u svoje fantazije o zaposjedanju okolnih zemalja, posebno o razaranju Irana kao jedine konkurentne, potencijalno atomske sile u regionu. Nadao se da će konačno umrijeti i priča o državi Palestini itd. A i san o »Velikom Izraelu« sve je življi.

Mlađani Saudijac Mohammad bin Salman zaigrani je politički junoša koji ambicijom nebo dodiruje ali nije svjestan da mu živi pjesak realnosti dopire do grla. Nafta ubrzano curi a vladanje Bliskim istokom puki je san žutokljunca. Od bijesa pred Iranom se ne živi. Erdogan se značajno primakao Rusiji da bi odjednom, nakon Doume, oko ponovo počeo da zabacuje na Washington. Što je sigurno, sigurno. Ambicija mu pregolema, a igra čaršijska. Vjeruje da se može na više stolica. Siriju je uvijek sanjao kao Otomansku. Englezi naprosto ne mogu podnijeti istinu koja je protiv cijele njihove istorije. Nisu više imperija! Ni na Bliskom ni Dalekom istoku, ni u Indiji ni Africi. U Evropi ih pretrčala Njemačka. Previše za njihovu sujetu i dovoljno za Bexit.

U međuvremenu Trump je postao zarobljenik činjenice da se preračunao u projektu koji ga je doveo na vlast kako bi brzo rasturio »močvaru« po svom nahođenju. A otvorio je prostor za silu kao ultimativni faktor u svemu. I za ljude koji su u nju psihopatski zaljubljeni. Vlasnici tog projekta su danas kreature nezabilježene u istoriji uređene, nekad drugačije Amerike koja doista jeste, jednom, bila uzor i san u mnogo čemu »malima« u svijetu. Kome slobodnom danas mogu biti uzor tipovi poput bolesnog militariste, savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, dojučerašnjeg direktora CIA-e a sada državnog sekretara Mike Pompea, ili nove šefice CIA-e Jine Sheri Haspel koja je u povijest ušla dirigujući strašnim torturama zarobljenika u zloglasnim kazamatima u Iraku prije više od decenije.

Trump je u raljama svih njih, uz ostalo i zbog nedavnog obećanja da će se povući iz Sirije. Na to su ga podsjetili raznim ucjenama, od ozbiljnih političkih do bizarnih, »švalerskih«. Naravno, za agresivne patriote povlačenje iz Sirije postaje – poraz u tom ratu. I to od Rusa i Iranaca koji mu vrijeđaju čovjekoljublje hemijskim ubijanjem djece i majki, mada njihova tijela niko ne može da pronađe ili pokaže.

Nekada se poniženje u Vijetnamu nekako preživjelo, druge okolnosti. Današnji poraz u Siriji ne bi. Rusija se mogla baciti na koljena proizvedenim talibanima u Pakistanu i Afganistanu uz pijanog Jeljcina, te lažnim obećanjima naivnom Gorbačovu da se novoj Rusiji NATO neće vojno približiti. Putin se nije dao lagati.

Ekipa oko Trumpa doista vjeruje da moraju napasti Siriju. Nakon toga mogu i Iran, uz pomoć Izraela i na sve spremnog Netanyahua. K'o napeta puška je. A ako ih krene, sutra bi i na Rusiju. Samo je nebo limit. U svijetu beskičmenjaka za ovo saveznika uvijek ima. Velikih igrača skoro pa više ne. Farsi poput one sa dvostrukim špijunom Skripalom i ćerkom Julijom koje su »Rusi na smrt otrovali«, a oni odjednom živahni i zdravi šetaju negdje po nekim parkovima, svakim je danom sve više. I nikom ništa. Podjednako je tako i sa »Bijelim šljemovima«, humanitarcima zločinačke provenijencije finansiranim iz svijeta upravo za ovakve operacije raspirivanja ratnih vatri hemijskim otrovima. Kao da ista laž nije propala u Siriji i prije godinu, i prije tri.

Sve je učinjeno da se pokrene koaliciona intervencija u Siriji. Rat mora ići dalje. Svjesno i ciljano. UN je stavljen pod kontrolu u korist sile. Ne samo u slučaju Sirije, već i Izraela i Gaze, Jemena, bilo gdje zatreba. Ipak, sve je teže ispiranje mozga na temeljima bezuvjetnog vjerovanja svemu što veliki smisle. Eno storije i sa facebookom. Jadno a s predumišljajem.

Nada je da arogantni ne vide kako svojom nerealnom ambicijom ujedinjuju one koji bi da žive izvan tuđeg ludila i političke nezajažljivosti. Nije zato nebitan podatak da je 66 posto stanovnika SAD protiv obećane intervencije u Siriji i Iranu, da im je i Senat protiv, a da Teresa May raspoloženje Parlamenta ne smije da provjerava pa odlučuje i bez njih! Konzervativci se već protive, a u anketi Sky Newsa uočljiva natpolovična većina upitanih je protiv intervencije u Siriji. Manje od trećine je za. »Koalicija« i dalje tvrdi da će udariti ali ima pomalo novih premještanja sa noge na nogu. Ogromni su ulozi i obećanja da se poredak sile mora odbraniti na svaki način. Kako drugačije nego silom. Ipak, to baš nije više onako lako i logično kako je bilo sa penalom u Madridu, u 93. minuti, sasvim logičnim za istrenirani um današnjice.


novilist.hr

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Socrates » 18 Apr 2018, 19:12

Pa zar vama takozvanim ljevičarima i nije bila zelja da Trump dodje na vlast? Jer sto je gore, to je bolje.

Trumpisti, Putinisti i današnji takozvani ljevicari se i ne mogu razlikovati. Svi isti.
. . . . . . . . .

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 20 Apr 2018, 19:37

Hvala ti za moju sretnu mladost

Autor Ivo Anić
20.4.2018. u 10:51


Zajedno s obaveznim predmetima u Jugoslaviji se učio Marksizam. Taj predmet bio je sastavni dio gradiva i bio je kako u kojem gradu tadašnje SFRJ, izborni ili obavezni predmet. Školski obavezan u mom socijalističkom Splitu bio je Marksizam, odnosno „Teorija i praksa samoupravnog socijalizma“ (TIPSS.)

Tijekom mojih zlatnih godina, krajem osamdesetih, Marksizam, ONO i DSZ bijahu obavezni i sastavni dijelovi srednjoškolskog programa pa i samih ranih godina pojedinih fakulteta. Ljudi koji su ih predavali tada, bili su, ako vas pamćenje služi, šareno i prilično šašavo društvo, sastavljeno od pripadnika JNA i čudaka koji su u jeftinim socijalističkim odijelima nama „tupsonima“ predavali jedan predmet potpuno i fatalno “sjeban” u tolikoj mjeri da ni oni sami nisu vjerovali u njega. Barem se nama tako tada činilo. Ti satovi, ako ih pamtite, bili su čista i nepatvorena dosada, ako ih niste osmislili naravno kakvim psinama ili igrama ispod klupe. Dosada nama srednjoškolcima, ali dosada i pojedinim profesorima koji bi mijenjali kolege kada bi ovi bili bolesni.

Kratkotrajna pukovnica i djelatnica tajnih službi tadašnje Armije predavala nam je “atomski s desna”, kako smo zvali taj predmet koji je nas, srednjoškolce trebao uvesti u tajne budućeg služenja domovini. Bila je to utegnuta žena oficirskog držanja sa samtanom suknjom i jeftinim košuljama. Te godine iza fatalnog Marseillesa i suzavca (kojeg je greškom aktivirao Tešija misleći da je dimna kutija) ta će utegnuta oficirka biti naša buduća priprema za „muškarce“ za JNA, iz koje kada izađeš spreman si za ženidbu.

ONO i DSZ zaboravili smo brzo, maslinaste vojne torbe zamijenili smo ležernim bilježnicama zataknutim u zadnji džep, i kao pravi, nadobudni Torcidaši odlučili školu zamijeniti okukom Sjevera.

Jedan dobri stari profesor Marksizma, čovjek koji je riskirajući posao pokušao jedan dosadan i ubitačan predmet pretvoriti u zanimljivu filozofsku i svjetovnu vrijednost nama malim budalašima zapravo je predmet ove moje priče.

Nama „tupsonima“ taj mudri čovjek pokušavao je otkriti i približiti Platona i Hegela, Marcusea, Hessea i Fromma, prvobitnu akumulaciju kapitala. Sredstva rada i sredstva proizvodnje prebacio je na trusni teren lijepe i kvalitetne poezije, a višak vrijednosti i njegovu distribuciju u gorljive i žučne rasprave o budućnosti socijalizma kakvu je vidi Branimir Johnny Štulić. Kada je spomenuo Johnnya nama su se po prvi puta „zašiljile uši“, a ja sam počeo ozbiljno pratiti što taj sijedi čovjek govori s ploče svojevrsnim monologom, jer ga ama baš nitko u razredu okupanom proljetnim suncem nije slušao.

Svijet Kutle, Todorića, Tuđmana i HDZ-a kasnije, puno kasnije, postati će naša realnost.

Svijet na koji nas je upozoravao naš profesor Marksizma, biti će to svijet “neizrecivih glupana” koji jedu svoje „pizze“ i hamburgere uz hektolitre „Coca – Cole“, svijet koji po našem mudrom profesoru neće mariti za ništa kvalitetno, duši ugodno i hranjivo, a srcu plemenito.

Mi smo dok je on to nama govorio kopali nos i uzdisali za suncem okupanim parkom i djevojkama u njemu ispred škole.

Sve to sa svijetom u kojem mi živimo tada nije imalo puno veze. Gledali smo na sat kada će završiti i sa čežnjom promatrali prvi sumrak osluškujući graju iz susjednih škola koja se slijevala kao rijeka prema rivi, sa opipljivom zbiljom i postojećom realnošću sve to tada nije imalo ama nikakve veze.

Mi smo čeznuli upravo za hamburgerima i „Lee“ kombinezonima, naš nedosanjani san bio je Ponte Rosso, „pizze“ i Dash prašci za rublje u kartonskim kutijama. Šarenilo koje je nudio kapitalizam, isti onaj kapitalizam na koji nas je upozoravao naš dobri i mudri profesor, mamilo nas je kao što svijeća mami noćne leptire. Sve što nismo imali u sivilu socijalizma, bilo je niti deset kilometara od naše granice. Sav taj opojni šareni svijet supermarketa, pun boja, pun izbora, pun ukusa i mirisa koje nikada nećemo osjetiti. I bili smo frustrirani. Kao što smo tada bili ljuti na tog sijedog čovjeka koji nas je uvjeravao kako je to sve djeco jedna obična – šarena laž.

Probudili smo se iskreno začuđeni što kapitalizam nisu „Brooklyn“ žvake i šarene espadrille, nove LP ploče Madonne i Brucea Spreengsteena, već otpuštanja, apokalipsa svijeta koji smo poznavali do tada uz plamene zore i udarce iz škvera. Ukratko – prvobitna akumulacija i višak vrijednosti pale su u prašnjavi zaborav, a mi smo, pokazalo se, za stvarni i surovi kapitalizam bili potpuno nespremni kada nam se on stvarno i dogodio u svoj svojoj besćutnosti.

U post – totalitarnom društvu danas imamo škole koje nemaju takve ljude.

Danas profesori ne vjeruju u budućnost i ne vide u njoj ništa dobro al’ i ništa što bi moglo ugroziti ovo sadašnje, ovo u čemu živimo danas. Današnji profesori frustrirani su u istoj mjeri u kojoj je frustrirana i država u kojoj žive, frustrirana činjenicom da je „Ona – koju – se – ne – spominje“ bila itekako superiornija ovoj šarenoj i lažnoj danas. Doslovno u svemu. A najviše u školskom programu, koji je djecu barem učio miru, sekularnosti, znanosti, filozofiji, lijepoj književnosti i poeziji.

Današnji profesori samo šutke gledaju časne sestre kako im indoktriniraju učenike, današnji profesori sveli su se na puke javne radnike, koji mehanički obavljaju svoje poslove striktno zacrtane u pomno seciranim i revidiranim udžbenicima, u kojima su ateisti krivi za Auschwitz, a ljudi drugačije spolne orjentacije – mentalni bolesnici.

Profesori danas samo suhoparno ispunjavaju svoje satnice, svoje zacrtane obveze i nije ih puno briga što djeca opčinjeno zure u svoje „selph-phone“, što nemaju pojma tko je Pablo Neruda, i nije ih briga što je Platon opisao Atlantidu, a Branimir Štulić preveo Tukidida. Današnja djeca pojma nemaju tko je Vesna Parun, a na jednoj školi uz sliku Desanke Maksimović stoji natpis – četnikuša. Već dva desetljeća. I nitko ga od današnjih profesora te škole nije izbrisao sa pročelja iste.

Profesori današnjice jednako su autistični kao i njihovi učenici. Potpuno i sumorno impregrirani u sustav, sustav koji traje pet ili šest školskih sati, a iza toga slijedi šarena laž, igra na konzolama i hedonizam. Prepuna kolica šarenih supermarketa, čips, pizze i hamburgeri. Po pretilosti smo daleko iznad europskog prosjeka, što je još jedna sumorna i nezanemariva činjenica, a po pameti kako stručnjaci tvrde, već na tragu Amerikanaca na koje nas je upozoravao naš dobri profesor Marksizma.

Profesorima današnjice iskreno ne zavidim. Ljudi su to izvanserijski uglavnom (dobre i drage profesorice koje poznajem, volim i divim im se sve su od reda takve), ali im sistem ne dopušta kreativnost, ne dopušta im da djecu uče ono što misle da je ispravno, a nije u nastavnom programu. Ili još strašnije, jest, a oni tu ne mogu učiniti ništa.

Od tih i takvih đaka i profesora uistinu je nerealno očekivati bilo kakvu vrstu “bunta” ili protesta. Bunt je subverzivan i potisnut adekvatnim mehanizmima, nastavni program indoktriniran, opsežan i neo-liberalan. Danas uistinu jedan konobar neće postati ništa više doli konobar, jer ga usmjerena škola svrstava u strogo kontrolirani tor, krdo. Iz moje strukovne Tehničke škole izlazili su na koncu i liječnici i profesori, svjetski priznati znanstvenici, književnici, pa i jedan budući astronaut.

Današnje društvo stvara buduće naraštaje za potrebe trendova, a ne potrebe budućnosti države, njene kulture, znanosti, književnosti. Današnje društvo ima mladost prilagođenu sebi, takvom je stvara.

Čak je i današnja muzika prilagođena njima, muzika bez tekstova uz nekoliko riječi, i u njoj je ponovo hedonizam, zlato i tamjan, a ono što ponesu iz kuće ishlapljele su poruke djedova i očeva koji žive u uvjerenju da im dijete ide u školu, da ga tamo uče antifašizmu, znanosti i lijepoj književnosti.

Danas su najvažniji sakramenti. Pričesti i krizme. Troši se nemilice, vadi se zlatnina, Crkvi se daje unaprijed za organizaciju, danas su sakramenti ono najvažnije što nam djeca donose iz škola.

To su sakramenti koje današnja djeca dobijaju i po njima se “krste” al i formiraju, naši tabui su i dalje branitelji, svetost domovine, kao i rat koji nije završio dobrih trideset godina. I sav taj cirkus me podsjeća na one starce SUBNOR-a koji su davili nas djecu drugim svjetkim ratom, kao i one stare svećenike koji su nas davili sakramentima.

Autizam današnje omladine kao i izostanak studentskih demonstracija možete gledati isključivo iz tog rakursa kao iz segmenta današnjice, njenog ključnog dijela. Današnji učenici kao što vam je jasno nemaju profesore Marksizma niti će ih ikada imati. Postoje krasni profesori i profesorice, poznam ih mnogo, koji se trude, ulažu silan napor i svoje slobodno vrijeme, ali zaludu. Izgubili smo nepovratno cijele generacije kojima je vrhunski doseg života biti viljuškarist DM-a ili konobar.

Moj profesor je bio puno više od samog profesora Marksizma. Bio je to čovjek koji nam je odškrinuo vrata poezije, filozofije ali i formiranja karaktera u tim ključnim godinama. Taj nas je dobri sijedi čovjek naučio da budemo individualni, da njegujemo svoje prirodne talente i da budemo ustrajni, ustrajni u svojim stavovima i pogledima na život.

To je sama bit i esencija škole koja se nažalost izgubila. Biti ustrajan. Biti uporan. Biti svoj. Danas svi nose iste patike, kako je ustvrdio Saša Antić iz TBF-a.

Stvaranje čovjeka, ne nadčovjeka kako se to danas čini. Danas umjesto ljude, stvaramo nad – ljude. A zapravo ne stvaramo ništa. A trebali bi se zapitati ta pitanja svi. Mladi nam odlaze, kako nam kuka predsjednica i zbog tih važnih razloga. Znanja, koje je nemoguće u Hrvatskoj dobiti.

Da bi stvorili čovjeka.

Pa bio on i anarhist kojem država i društvo kao takvo ne znače ama baš ništa, čovjeka potpuno otuđenog od današnje perspektive, čovjeka zatvorenog u svoju poeziju i u svoju nostalgiju. Čovjeka koji će pisati i po cijenu vlastite kože. Bez prihoda, bez sredstava za život.

Ali koji će pisati dok je snage u njemu.

Jer ga je tako naučio jednom jedan dobri, sijedi, profesor Marksizma.

I jedan sijedi gospodin kojem ove dane slavimo 200. godina od rođenja.

Karl Marx (1818 – 2018)


:ruke


tačno.net
Last edited by Mohr on 20 Apr 2018, 19:56, edited 1 time in total.

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mutevelija » 20 Apr 2018, 19:52

Jel Mohr danas 200 godina KArl Maxu aa danas ja mislio kad je Ivo Andrić pisao.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 20 Apr 2018, 19:55

Mutevelija wrote: 20 Apr 2018, 19:52 Jel Mohr danas 200 godina KArl Maxu aa danas ja mislio kad je Ivo Andrić pisao.
Nije danas, a ni ovo gore nije pis'o Andrić :plavi

:pusa

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by storm » 20 Apr 2018, 20:13

Mohr wrote: 20 Apr 2018, 19:37 Hvala ti za moju sretnu mladost

Autor Ivo Anić
20.4.2018. u 10:51


Zajedno s obaveznim predmetima u Jugoslaviji se učio Marksizam. Taj predmet bio je sastavni dio gradiva i bio je kako u kojem gradu tadašnje SFRJ, izborni ili obavezni predmet. Školski obavezan u mom socijalističkom Splitu bio je Marksizam, odnosno „Teorija i praksa samoupravnog socijalizma“ (TIPSS.)

Tijekom mojih zlatnih godina, krajem osamdesetih, Marksizam, ONO i DSZ bijahu obavezni i sastavni dijelovi srednjoškolskog programa pa i samih ranih godina pojedinih fakulteta. Ljudi koji su ih predavali tada, bili su, ako vas pamćenje služi, šareno i prilično šašavo društvo, sastavljeno od pripadnika JNA i čudaka koji su u jeftinim socijalističkim odijelima nama „tupsonima“ predavali jedan predmet potpuno i fatalno “sjeban” u tolikoj mjeri da ni oni sami nisu vjerovali u njega. Barem se nama tako tada činilo. Ti satovi, ako ih pamtite, bili su čista i nepatvorena dosada, ako ih niste osmislili naravno kakvim psinama ili igrama ispod klupe. Dosada nama srednjoškolcima, ali dosada i pojedinim profesorima koji bi mijenjali kolege kada bi ovi bili bolesni.

Kratkotrajna pukovnica i djelatnica tajnih službi tadašnje Armije predavala nam je “atomski s desna”, kako smo zvali taj predmet koji je nas, srednjoškolce trebao uvesti u tajne budućeg služenja domovini. Bila je to utegnuta žena oficirskog držanja sa samtanom suknjom i jeftinim košuljama. Te godine iza fatalnog Marseillesa i suzavca (kojeg je greškom aktivirao Tešija misleći da je dimna kutija) ta će utegnuta oficirka biti naša buduća priprema za „muškarce“ za JNA, iz koje kada izađeš spreman si za ženidbu.

ONO i DSZ zaboravili smo brzo, maslinaste vojne torbe zamijenili smo ležernim bilježnicama zataknutim u zadnji džep, i kao pravi, nadobudni Torcidaši odlučili školu zamijeniti okukom Sjevera.

Jedan dobri stari profesor Marksizma, čovjek koji je riskirajući posao pokušao jedan dosadan i ubitačan predmet pretvoriti u zanimljivu filozofsku i svjetovnu vrijednost nama malim budalašima zapravo je predmet ove moje priče.

Nama „tupsonima“ taj mudri čovjek pokušavao je otkriti i približiti Platona i Hegela, Marcusea, Hessea i Fromma, prvobitnu akumulaciju kapitala. Sredstva rada i sredstva proizvodnje prebacio je na trusni teren lijepe i kvalitetne poezije, a višak vrijednosti i njegovu distribuciju u gorljive i žučne rasprave o budućnosti socijalizma kakvu je vidi Branimir Johnny Štulić. Kada je spomenuo Johnnya nama su se po prvi puta „zašiljile uši“, a ja sam počeo ozbiljno pratiti što taj sijedi čovjek govori s ploče svojevrsnim monologom, jer ga ama baš nitko u razredu okupanom proljetnim suncem nije slušao.

Svijet Kutle, Todorića, Tuđmana i HDZ-a kasnije, puno kasnije, postati će naša realnost.

Svijet na koji nas je upozoravao naš profesor Marksizma, biti će to svijet “neizrecivih glupana” koji jedu svoje „pizze“ i hamburgere uz hektolitre „Coca – Cole“, svijet koji po našem mudrom profesoru neće mariti za ništa kvalitetno, duši ugodno i hranjivo, a srcu plemenito.

Mi smo dok je on to nama govorio kopali nos i uzdisali za suncem okupanim parkom i djevojkama u njemu ispred škole.

Sve to sa svijetom u kojem mi živimo tada nije imalo puno veze. Gledali smo na sat kada će završiti i sa čežnjom promatrali prvi sumrak osluškujući graju iz susjednih škola koja se slijevala kao rijeka prema rivi, sa opipljivom zbiljom i postojećom realnošću sve to tada nije imalo ama nikakve veze.

Mi smo čeznuli upravo za hamburgerima i „Lee“ kombinezonima, naš nedosanjani san bio je Ponte Rosso, „pizze“ i Dash prašci za rublje u kartonskim kutijama. Šarenilo koje je nudio kapitalizam, isti onaj kapitalizam na koji nas je upozoravao naš dobri i mudri profesor, mamilo nas je kao što svijeća mami noćne leptire. Sve što nismo imali u sivilu socijalizma, bilo je niti deset kilometara od naše granice. Sav taj opojni šareni svijet supermarketa, pun boja, pun izbora, pun ukusa i mirisa koje nikada nećemo osjetiti. I bili smo frustrirani. Kao što smo tada bili ljuti na tog sijedog čovjeka koji nas je uvjeravao kako je to sve djeco jedna obična – šarena laž.

Probudili smo se iskreno začuđeni što kapitalizam nisu „Brooklyn“ žvake i šarene espadrille, nove LP ploče Madonne i Brucea Spreengsteena, već otpuštanja, apokalipsa svijeta koji smo poznavali do tada uz plamene zore i udarce iz škvera. Ukratko – prvobitna akumulacija i višak vrijednosti pale su u prašnjavi zaborav, a mi smo, pokazalo se, za stvarni i surovi kapitalizam bili potpuno nespremni kada nam se on stvarno i dogodio u svoj svojoj besćutnosti.

U post – totalitarnom društvu danas imamo škole koje nemaju takve ljude.

Danas profesori ne vjeruju u budućnost i ne vide u njoj ništa dobro al’ i ništa što bi moglo ugroziti ovo sadašnje, ovo u čemu živimo danas. Današnji profesori frustrirani su u istoj mjeri u kojoj je frustrirana i država u kojoj žive, frustrirana činjenicom da je „Ona – koju – se – ne – spominje“ bila itekako superiornija ovoj šarenoj i lažnoj danas. Doslovno u svemu. A najviše u školskom programu, koji je djecu barem učio miru, sekularnosti, znanosti, filozofiji, lijepoj književnosti i poeziji.

Današnji profesori samo šutke gledaju časne sestre kako im indoktriniraju učenike, današnji profesori sveli su se na puke javne radnike, koji mehanički obavljaju svoje poslove striktno zacrtane u pomno seciranim i revidiranim udžbenicima, u kojima su ateisti krivi za Auschwitz, a ljudi drugačije spolne orjentacije – mentalni bolesnici.

Profesori danas samo suhoparno ispunjavaju svoje satnice, svoje zacrtane obveze i nije ih puno briga što djeca opčinjeno zure u svoje „selph-phone“, što nemaju pojma tko je Pablo Neruda, i nije ih briga što je Platon opisao Atlantidu, a Branimir Štulić preveo Tukidida. Današnja djeca pojma nemaju tko je Vesna Parun, a na jednoj školi uz sliku Desanke Maksimović stoji natpis – četnikuša. Već dva desetljeća. I nitko ga od današnjih profesora te škole nije izbrisao sa pročelja iste.

Profesori današnjice jednako su autistični kao i njihovi učenici. Potpuno i sumorno impregrirani u sustav, sustav koji traje pet ili šest školskih sati, a iza toga slijedi šarena laž, igra na konzolama i hedonizam. Prepuna kolica šarenih supermarketa, čips, pizze i hamburgeri. Po pretilosti smo daleko iznad europskog prosjeka, što je još jedna sumorna i nezanemariva činjenica, a po pameti kako stručnjaci tvrde, već na tragu Amerikanaca na koje nas je upozoravao naš dobri profesor Marksizma.

Profesorima današnjice iskreno ne zavidim. Ljudi su to izvanserijski uglavnom (dobre i drage profesorice koje poznajem, volim i divim im se sve su od reda takve), ali im sistem ne dopušta kreativnost, ne dopušta im da djecu uče ono što misle da je ispravno, a nije u nastavnom programu. Ili još strašnije, jest, a oni tu ne mogu učiniti ništa.

Od tih i takvih đaka i profesora uistinu je nerealno očekivati bilo kakvu vrstu “bunta” ili protesta. Bunt je subverzivan i potisnut adekvatnim mehanizmima, nastavni program indoktriniran, opsežan i neo-liberalan. Danas uistinu jedan konobar neće postati ništa više doli konobar, jer ga usmjerena škola svrstava u strogo kontrolirani tor, krdo. Iz moje strukovne Tehničke škole izlazili su na koncu i liječnici i profesori, svjetski priznati znanstvenici, književnici, pa i jedan budući astronaut.

Današnje društvo stvara buduće naraštaje za potrebe trendova, a ne potrebe budućnosti države, njene kulture, znanosti, književnosti. Današnje društvo ima mladost prilagođenu sebi, takvom je stvara.

Čak je i današnja muzika prilagođena njima, muzika bez tekstova uz nekoliko riječi, i u njoj je ponovo hedonizam, zlato i tamjan, a ono što ponesu iz kuće ishlapljele su poruke djedova i očeva koji žive u uvjerenju da im dijete ide u školu, da ga tamo uče antifašizmu, znanosti i lijepoj književnosti.

Danas su najvažniji sakramenti. Pričesti i krizme. Troši se nemilice, vadi se zlatnina, Crkvi se daje unaprijed za organizaciju, danas su sakramenti ono najvažnije što nam djeca donose iz škola.

To su sakramenti koje današnja djeca dobijaju i po njima se “krste” al i formiraju, naši tabui su i dalje branitelji, svetost domovine, kao i rat koji nije završio dobrih trideset godina. I sav taj cirkus me podsjeća na one starce SUBNOR-a koji su davili nas djecu drugim svjetkim ratom, kao i one stare svećenike koji su nas davili sakramentima.

Autizam današnje omladine kao i izostanak studentskih demonstracija možete gledati isključivo iz tog rakursa kao iz segmenta današnjice, njenog ključnog dijela. Današnji učenici kao što vam je jasno nemaju profesore Marksizma niti će ih ikada imati. Postoje krasni profesori i profesorice, poznam ih mnogo, koji se trude, ulažu silan napor i svoje slobodno vrijeme, ali zaludu. Izgubili smo nepovratno cijele generacije kojima je vrhunski doseg života biti viljuškarist DM-a ili konobar.

Moj profesor je bio puno više od samog profesora Marksizma. Bio je to čovjek koji nam je odškrinuo vrata poezije, filozofije ali i formiranja karaktera u tim ključnim godinama. Taj nas je dobri sijedi čovjek naučio da budemo individualni, da njegujemo svoje prirodne talente i da budemo ustrajni, ustrajni u svojim stavovima i pogledima na život.

To je sama bit i esencija škole koja se nažalost izgubila. Biti ustrajan. Biti uporan. Biti svoj. Danas svi nose iste patike, kako je ustvrdio Saša Antić iz TBF-a.

Stvaranje čovjeka, ne nadčovjeka kako se to danas čini. Danas umjesto ljude, stvaramo nad – ljude. A zapravo ne stvaramo ništa. A trebali bi se zapitati ta pitanja svi. Mladi nam odlaze, kako nam kuka predsjednica i zbog tih važnih razloga. Znanja, koje je nemoguće u Hrvatskoj dobiti.

Da bi stvorili čovjeka.

Pa bio on i anarhist kojem država i društvo kao takvo ne znače ama baš ništa, čovjeka potpuno otuđenog od današnje perspektive, čovjeka zatvorenog u svoju poeziju i u svoju nostalgiju. Čovjeka koji će pisati i po cijenu vlastite kože. Bez prihoda, bez sredstava za život.

Ali koji će pisati dok je snage u njemu.

Jer ga je tako naučio jednom jedan dobri, sijedi, profesor Marksizma.

I jedan sijedi gospodin kojem ove dane slavimo 200. godina od rođenja.

Karl Marx (1818 – 2018)


:ruke


tačno.net
Dok je normalan svijet imao svoje "tuđmane, kutle i todoriće....mi smo se bavili sa ono i dsz.....pa malo prolongirali sve skupa.....eto VAM ih sad :ble logičan slijed nakon lumpenproletaiat ergele :ples
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by Mohr » 20 Apr 2018, 20:28

storm wrote: 20 Apr 2018, 20:13
Dok je normalan svijet imao svoje "tuđmane, kutle i todoriće....mi smo se bavili sa ono i dsz.....pa malo prolongirali sve skupa.....eto VAM ih sad :ble logičan slijed nakon lumpenproletaiat ergele :ples
Da li ti uopće imaš pojma što govoriš i što bi želio reći???

Svejedno, teško je reći što je gore: imaš li ili nemaš :tjesi

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kolumne

Post by storm » 20 Apr 2018, 21:02

Mohr wrote: 20 Apr 2018, 20:28
storm wrote: 20 Apr 2018, 20:13
Dok je normalan svijet imao svoje "tuđmane, kutle i todoriće....mi smo se bavili sa ono i dsz.....pa malo prolongirali sve skupa.....eto VAM ih sad :ble logičan slijed nakon lumpenproletaiat ergele :ples
Da li ti uopće imaš pojma što govoriš i što bi želio reći???

Svejedno, teško je reći što je gore: imaš li ili nemaš :tjesi
Nisam tražio ni odgovor ni razumijevanje ....moja sućut :tjesi
Rezultati su neumoljivi i precizni :cudi
lumpenproleteri :oo
Habibti, ya nour el - ain... :srce

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 12 guests