Pročitao sam poprilično pažljivo članak, i na kraju otvorio link, koji bi kao trebao biti izvor onoga o čemu se pisalo. Nisam išao da čitam tekst na engleskom, jednostavno i ovo je bilo ovoljno...
Moje skromno mišljenje je se nauka nalazi na jednoj stvarno silaznoj putanji, iz razloga što se tenutno nema ništa konkretno primjeniti na nove modele koje ne bi morali izlaziti iz okrilja današnje fizike, osim što se na kosmološke modele mogu primjeniti neke nove revizije, kako bi s izvršile korekcije ranijih mjerenja. Ali na žalost, glavni problem vidim u tome što se u fiziku pokušava unijeti neka primjesa mistike, ne zbog kvatne terije, koju u polovičnoj mjeri smatram čistom filozofijom sa dovoljno dobrim dokazima, već da se nauka, spoznaja o stvarnosti pokušava interpretirati na jedan baš neuvjerljiv način. Prije svega moja kritika je strogo usmjerena prema onima koji smatraju kako "tamo" postoji "nešto" što se krije od očiju javnosti, iako bi ta nova saznanja mogla donijeti veliki tehnološki skok današnjem društvu. Mi to uopšteno nazivamo "skrivenim znanjem" kojim upravljaju tamo neke elite. Lično sam protiv bilo kakve, ponvit ću opet, mistifikacije, koja ubija suptilnu i jednostavnupriodu fizike, prije svega mislim na kvatnu fiziku, i sve ono što se pokušava primjeniti od ideja koje su prije mnogo decenija ranije proizašle iz dubokih razmišljanja Einsteina, Diraca, Plancka, Friedmana, Bohra, Schrödingera, i ostale vrhunske plejade naučnika.
Oni oko čega je usmjeren moj fokus je fizika čestica i kosmologija, sve vezano za istoriju Univerzuma, krenuvši o potpuno nepoznatih uslova, diskutabilnog Big banga, pa tek nešto koliko- toliko prihvatljivijeg modela inflacije, da ne idemo dalje. Teba biti iskren šrema samome sebi i reći da sam neznalica s obzirom na sve onio što nas čeka od novih saznanja u skorijoj dubućnosti. Konačno znanje ne postoji, ono je negdje skriveno od naših očiju, našeg ograničenog razuma. Preispitujemo ono što znamo, tragamo za onim za čime čeznemo, gdje će nas to odvesti, niko ne zna...
Jedino oko čega se mogu pa gotov čvrsto nasloniti/osloniti/složiti je ideja o energiji vakuma, gdje uistinu nešto postoji, prostor u kome on obitava nije prazan, i on sadrži svoje najniže enrgetsko stanje. Fluktuacije koje se neprekidno dešavaju ,iz kojih proizilaze i nestaju kratkotrajne virtualne čestice, u njemu ne postoji nešto što se nalazi u potpunom stanju mirovanja, jednostavno moraju postojati neki konstituenti, koji omogućavaju najmanji mogući minimum energija da bi se moglo bilo šta razviti iz jednog takvog stanja. Energija vakuma je sastavni dio kvatne teorije polja, koja ima svoju jedinstvenu talasnu prirodu. Kvatni vakum je više od samog ispunjenog prostora.