Virtualni prijatelji...zabluda ili..

[Duminjo]

To su prijatelji sa kojima možemo pricati a gdje su oni na svadbama ili na sahranama? Gdje su kad u zivotu negdje stvarno zapne?
Jel prijatesljtvo samo na slovu?

Pa i mnoga prijateljstva stečena u reali počesto zapnu

Zato i rekoh, u prvom postu, da sve ima dvije strane.
To sto se neki ljudi cesto druze, na turnirima heklanja, nije nikakva garancija, niti to pruža vecu mogucnost, da ce biti prijatelji, nego dvoje ljudi koji se "druze" preko foruma..

Prijatesljtvo se, često, dobro pokaze kad neko mijenja adresu/grad/drzavu. Tacno kako neko, u jednom od prethodnih postova, opisa. Uglavnom, ostane taj neki Kontakt na pocetku, kasnije sve manje dok se ne izgubi. Naravno, nije to pravilo za sve.

[Bla]

ne može se u nekoliko rečenica preslikati nečija ličnost, nema šanse, bilo to nekoliko, 10 ili milion.

[dadojović]

Djelimično si u pravu ali osobe i u tom osobom ( u živo) kontaktu uglavnom se pokazuju u pozitivnom svjetlu i doziranju šta će reći o sebi. Dakle, rade sve ono što pripisuješ "virtualnim" osobama. Taj virtualni čovjek je zapravo samo preslika onoga stvarnog. Uz manje otklone.
Da bi procijenili kakva je netko osoba, u prvom redu mi moramo imati neke vještine pomoću kojih bi otkrili kakav je tko.
Dakako da je lakše procijeniti kakva je tko osoba u tom kontaktu u živo, ali s druge strane imamo primjer veza ili brakova koje završe nasiljem.
Da ljudi tako lako "čitaju" druge, ne bi završili u vezi s osobom koja se pokaže kao nasilnik.

Ja se slažem s time da je ljude generalno jako teško upoznati, a pogotovo virtualno. No, ne slažem se da je virtualna persona samo preslika one stvarne, tj. kod nekih to vjerojatno jest tako, ali ne kod svih. Ljudi na internetu glume sve i svaša. Predlažem MTV seriju Catfish

Jasno da je puno lakše sakriti mane i svoje pravo lice u virtualnom svijetu. Isto tako poseban oprez u takvim kontaktima trebao bi postojati kod mlađih a naročito kod maloljetnih osoba.
Kada sam rekao da je virtualna persona preslika one stvarne, nisam dakako mislio da je to u sto posto slučajeva. Vodio sam se onom pojednostavljenom logikom: dobrica je dobrica u oba ta svijeta a isto tako i onaj tko je loš.
I puno je tu još segmenata. Recimo puno je lakše nekoga dobro procijeniti kada s njim komunicirao ovako, u formumskoj formi, gdje se puno tema nametne, nego u nekom individualnom razgovoru.

[storm]

ne možeš se u nekoliko rečenica preslikati nečija ličnost, nema šanse, bilo to nekoliko, 10 ili milion.

Hmmm ljudi se druže desetljećima, pa dodje do izrade, žive u vezama desetljećima, pa završe užasno... Da ne spominjem kraća razdoblja.
Procjena ličnosti je subjektivna stvar. Netko ti danas odgovara, a pet godina prije ili kasnije, bolje da se ne sretnete.. Možda.
I opet mislim, da je lakše nekoga procijeniti u kombinaciji reale i virtuale, nego samo na osnovu jednog od to dvoje. Naravno, ako je tu minimalna doza iskrenosti u konverzaciji... U oba načina.

[Lamorena]

A virtualna ljubav?

[ManGodMonster]

Na koji način održavaš vezu .. ta veza je svedena samo na dopisivanje ili se povremeno viđate ,družite ili nešto treće?

Nisam se referisao ni na ništa određeno, već na odnos između ljudi na tom planu.

Dio sam cyber generacije, i na tom planu mi je život nezamisliv bez socijalnih mreža. Ne potpuno nezamisliv, ali ne treba ignorisati činjenicu da nam socijalne mreže dosta utiču na sam život. To je neki vid paralelne stvarnosti.

Realno gledajući, prvi put kada se pojavio, recimo Facebook, a registorovao sam se negdje 2008. on tada nije ni služio za nešto poput danas - vlastitu prezentaciju. Onda je više služio kako platforma za upoznavanje, razmjenu mišljenja i stavova, razne debate i grupe. Bilo je tu genijalni stvari.
Facebook je učinio da sam upoznao dosta ljudi, širom ex-YU, koji su dosta kritički promišljali, pogotovo rat, i zbog kojih si se uspio izmigoljiti iz ovdašnji uskogrudih šovinizama koji su funkcionisali pod parolom - svu su isti.

Virtualnost, kao što se da vidjeti, ne mora značiti nužno zlo, jer je tehnologija pruzela primat i život će bez nje u budućnosti biti nezamisliv.

Što se tiče relacija na ličnom nivou, to je dosta škakljivo pitanje, upravo zbog svih tih prezentacija vlastitih života u colorfull bojama, što je daleko od stvarnog svijeta. Iskren da budem, pomno biram sa kim sam prijatelj na FB-u, a kamo li u stvarnom životu, te po tom pitanju već se da po profilima pojedinaca, kao i njihovom ponašanju na mrežama, prosuditi o kakvim se tipovima radi.

Iskrenost na socijalnim mrežama je varljiva, ali ništa manje nego li u stvarnom životu.

Ako ti je stalo do nekoga, onda ćeš naći način da se komunikacija ostvari...

[Duminjo]

ne može se u nekoliko rečenica preslikati nečija ličnost, nema šanse, bilo to nekoliko, 10 ili milion.

[Rum]

Ne razumijem ljude koji mogu da zive bez mene

[Chloe]

Ne razumijem ljude koji mogu da zive bez mene

Ti i jesi nešto posebno.

[Dorian]

Kažu stručnjaci za komunikaciju da je izgovorena (napisana) riječ samo 7 % konverzacije. 36 % je način na koji je izgovorena. A 58 % je govor tijela u trenutku kada se riječ izgovara.

Pa vi vidite...

[ManGodMonster]

Kažu stručnjaci za komunikaciju da je izgovorena (napisana) riječ samo 7 % konverzacije. 36 % je način na koji je izgovorena. A 58 % je govor tijela u trenutku kada se riječ izgovara.

Pa vi vidite...

Ovo gore ne funkcioniše u virtualnosti.

Ne postoji govor tijela, samo emotikoni.

[Socrates]

Ovo samo penzioneri mogu raspravljati.

Il' sam mislio da je tako.

[ManGodMonster]

Ovo samo penzioneri mogu raspravljati.

Il' sam mislio da je tako.

Je, kao i uvijek, ti u sridu.

Baš su penzioneri po parkovima - cyber generacija.

[Duminjo]

Ako sa nekim duže pisete ili pricate, a "stalo" vam je do te osobe, uvijek cete razlikovati dobro od "dobro"

[Socrates]

Ja nisam napisao sta su penzioneri nego o čemu raspravljaju.

Kao sto su penzioneri nekad mislili da u televizoru žive mali ljudi.

[ManGodMonster]

Ja nisam napisao sta su penzioneri nego o čemu raspravljaju.

Kao sto su penzioneri nekad mislili da u televizoru žive mali ljudi.

Mislim da su "mali ljudi" vezani za radio.

Šta je banalno u cijeloj raspravi?

[Maksuz svratila]

[Chloe]

Kažu stručnjaci za komunikaciju da je izgovorena (napisana) riječ samo 7 % konverzacije. 36 % je način na koji je izgovorena. A 58 % je govor tijela u trenutku kada se riječ izgovara.

Pa vi vidite...

Pa ok, ne trebaju nam stručnjaci ta to ...

Emoticoni su uvedeni da bi dopunili pisanu komunikaciju.
A kroz nesporazume koji se dese baš zbog tog nedostatka su česti ( bar meni),
uvijek podcrtavam, u reali nemam ništa od ovog što doživljavam na Forumu.

Međutim, ima tu puno drugih stvari koje se mogu poklopiti, od muzike, životnih pogleda, ljubavi prema životinjama, prirodi itd.
TAko da se uz dobru volju itekako mogu prevazići i te komunkacijske prepreke ako je želja obostrana.

[Socrates]

Banalno je sve.

Šta i ko je prijatelj? U životu ćeš sresti ljude koji će ti pri prvom susretu pomoći kao da te znaju sto godina. Kao što ćeš sresti i one koji će te zajebati nakon sto godina prijateljstva.

Odredjenu dozu opreza treba koristiti prilikom upoznavanja novih ljudi bilo gdje.

Da li ti je neko na Facebook-u iz Australije prijatelj ili ne, stupidno je raspravljati.

[ManGodMonster]

Banalno je sve.

Šta i ko je prijatelj? U životu ćeš sresti ljude koji će ti pri prvom susretu pomoći kao da te znaju sto godina. Kao što ćeš sresti i one koji će te zajebati nakon sto godina prijateljstva.

Odredjenu dozu opreza treba koristiti prilikom upoznavanja novih ljudi bilo gdje.

Da li ti je neko na Facebook-u iz Australije prijatelj ili ne, stupidno je raspravljati.

Hvala na prosvjetljenju.

A sad se vrati dvije stranice nazad i možeš se uvjeriti kako su to neki prije tebe zaključili.