Je li za uspješan brak dovoljna samo ljubav?

[Beni]

Evo ja ljut na svoju.

Dobroe pa ona nije ljuta na tebe

[HAVANA]

Spavo i reko hoces na bazen sa mnom, kaze sjooo Kud pitah, moram se depilirat, ovo, ono, ja ti necu u saunu, vruce tamo... Jok nije, smrznuces se u sauni, eno sad trazi kostim i isprobava... Sto jada, jeste komplikovane u pm. Uzmes gace i bog te veselio...

[Socrates]

Ljubav nije jednodimenzionalna. To nije zaljubljenost, strast ili interes, iako dosta ljudi upravo takvim smatra i doživljava ljubav, pa onda, iz razočarenja kada se stvar sruši, postanu cinični i otrovni spram ljubavi.

Ako te je čobanica razočarala zbog nečeg,
pa ne vrijeđaj i ne galami na Kraljicu...

Ljubav je, u svojoj suštini, žrtva i spremnost na žrtvu, a odatle dolazi i bol. Bez boli i žrtve nema ljubavi. Jedan od najljepših i najčistijih primjera ljubavi, kojeg će svako razumjeti i svako navesti, je majčinska ljubav. A ta ljubav ne uključuje nikakvu zaljubljenost, strast, ništa seksualno, niti intereseno. Majčinska ljubav se ogleda u spremnost na svaku žrtvu za svoje dijete, svaku bol, sve do žrtvovanja samog života.

To je ljubav.

Onaj koji je samo zaljubljen, taj ne vidi nijednu manu kod onoga u koga je zaljubljen, pa onda doživi šok kada "progleda". Nije ljubav slijepa nego zaljubljenost. Ne treba to brkati. Za razliku od zaljubljene osobe, osoba koja voli stoji čvrsto na zemlji (nekada i do pasa u blatu), vidi sve mane i nedostatke onoga koga voli - i jednako voli. Ili: uprkos svim nedostacima je voli.

Veća spremnost na vlastitu žrtvu - činiti nešto za ljubav nečiju, a suprotno težnjama svojih prohtjeva - znači i veću ljubav.

Nije nikakav problem u zaljubljenosti, u želji da se zadovolji seksualna želja, u ispunjavanju nekog drugog, bilo kojeg životnog interesa kroz vezu ili brak, to nije sporno. ALI ne smije se to brkati s ljubavlju, odnosno ne smije se nešto od toga označiti kao samu suštinu ljubavi, njen sinonim, pa kada sutra stvar propadne,
kada se neko odljubi,
kada prođe seksualna strast ili dođe do prevare,
kada se ostvari ili propadne interes,

da se onda cinično obruši na ljubav kao krivca, kao laž, kao utvaru - kada nje uopće tu nije ni bilo!

Jer da je bilo uzajamne spremnosti na žrtvu (vremena, prohtjeva, želja, svega) zbog onog drugog, ne bi to tek tako propalo.

Ja to ne vidim drukčije.

Zato sam i rekao da je sama ljubav dovoljna.

Imao bih ja dosta primjedbi na ovo napisano. Mada, prosječnom čovjeku koji proživljava život sa svim usponima i padovima ne ostaje ništa drugo nego da se složi. Drugim riječima, pogodio si ono što prosječan čovjek mozda razmišlja, ali to u najvecem broju slučajeva nije ono što prosječan čovjek doživljava.

Napisao si usporedbu sa majčinskom ljubavlju, ali prilikom opisa nisi napisao sta je krajnji cilj te ljubavi. Zaštita po svaku cijenu je svakako jedna od najvaznijih manifestacija majčinske ljubavi. Ali nije cilj. Kako ja gledam, glavni cilj majčinske ljubavi je da odgoji dobrog insana i, a ovo nisi uopste spomenuo da ga pusti na slobodu da sam sebi stvara život baziran na moralnim vrijednostima koje mu je ona usadila. I da to potraje kada nje, majke, više nema.

Dakle, ako je krajnji cilj majčinske ljubavi da slobodan insan, njeno dijete, donosi ispravne odluke i ima sretan život, tek onda možemo zakljuciti sta zaista znaci bezuslovna ljubav.

E sad, kod romantične ljubavi, u većini slučajeva, sloboda nekog drugog ljudskog bića uopste nije cilj.

[HAVANA]

Zasto nije? Sta ti smatras slobodom?

[HAVANA]

Smatram se slobodnim i sretnim. To sto nisam slobodan za druge picice, spada u onu pricu o ljubavi, postovanju, odricanju...

[Socrates]

Slobodan je čovjek koji se može mjenjati bez ikakvih ograničenja.

[HAVANA]

Kako mijenjati, mijenjamo se citav zivot?

[Socrates]

Smatram se slobodnim i sretnim. To sto nisam slobodan za druge picice, spada u onu pricu o ljubavi, postovanju, odricanju...

Nije stvar u tome kako se ti osjećaš, nego sta sloboda zaista jeste.

Jesi li ikad poželio drugu ženu? Ako jesi, a nisi zbog poštovanja, odricanja, papira, ništa uradio po tom pitanju, ti po definiciji nisi slobodan.

Naravno, i sloboda mora imati granice u uređenom drustvu. Zato imamo zakone.

U ovom kontekstu, postoje i moralna ograničenja, ali normalan zakonodavac nikad neće kriminalizovati prevaru, jer je to glupost.

[Socrates]

Ili, da malo bolje pojasnim. Kad već pričamo i o djeci.

Da li bi svom djetetu oprostio sto je prevario/prevarila supruznika?

Da li bi svojoj ženi oprostio sto je prevarila tebe?

Koji zaključak možemo izvući?

[HAVANA]

Pa ako sloboda mora imati granice u uredjenom drustvu... Sta je onda problem ako ima granica i u braku, u koji si svojevoljno stupio sa osobom koju volis? Ako zbog toga nisam slobodan, onda ok. Nisam. Moj izbor. A i sta ce mi druga, za 5,10,30 minuta seksa da sjebem sve sto sam stvarao 25 godina, povrijedim, naopaku djecu odgojim svojim primjerom, slobode...Mi cemo lako, kako mislis djecu odgojiti? Oni gledaju... I upijaju...

[HAVANA]

Guzi, pij, zivi, luduj kad je vrijeme tome... Nista gore nego neizivljen uci u brak pa pobudalit po stare dane... Jbt krmci s dzipom i trbuhom vodaju godista svoje cerke... Ako je to sloboda, neka hvala...

[Socrates]

Djeca uopste ne moraju da upijaju od roditelja.

A vala i ako kao neformirana bica saznaju da je jedan od roditelja varao, to su katastrofalni roditelji. Oboje.

[HAVANA]

Ili, da malo bolje pojasnim. Kad već pričamo i o djeci.

Da li bi svom djetetu oprostio sto je prevario/prevarila supruznika?

Da li bi svojoj ženi oprostio sto je prevarila tebe?

Koji zaključak možemo izvući?

Za dijete, ne voli ga, nije to to. Idi. Za zenu, isto to, ne volis me, idi. Ne moze nista nazor...

[HAVANA]

Djeca uopste ne moraju da upijaju od roditelja.

A vala i ako kao neformirana bica saznaju da je jedan od roditelja varao, to su katastrofalni roditelji. Oboje.

Dijete vidi sve. I osjeti.Nije bitan cin, osjeti se to. Imas ti djece? Zar je potrebno ovo objasnjavati?

[HAVANA]

Arzo spasavaj, evo me ko hodza kakav il pop predavanja drzim...

[Socrates]

Ili, da malo bolje pojasnim. Kad već pričamo i o djeci.

Da li bi svom djetetu oprostio sto je prevario/prevarila supruznika?

Da li bi svojoj ženi oprostio sto je prevarila tebe?

Koji zaključak možemo izvući?

Za dijete, ne voli ga, nije to to. Idi. Za zenu, isto to, ne volis me, idi. Ne moze nista nazor...

Da, ali djetetu bi oprostio, i vjerovatno bi čak tražio razlog da ga opravdas. Za sve ostale bliske ljude imao bi manju ili veću dozu razumijevanja.

Za ljude koji ti nisu bliski, osjećao bi i mislio ovako ili onako, vjerovatno i objektivno.

Jedino bi prema svom supruzniku osjećao prezir, ili čak i gađenje. Kažem, to je tako u većini slučajeva.

Što samo po sebi govori dosta.

[HAVANA]

Sta govori?

[HAVANA]

Haj se vi dogovorite, odo ja na bazen.

[HAVANA]

I fudo napravi sad vrata. Vrijeme je.

[Socrates]

Sta govori?

Da najteže osuđujes upravo supruznika za potpuno isti čin.

A jasno je i zašto. Zato sto si ti povrijeđena strana. Dakle, u pitanju je čista sebičnost.