Nikakav sam govornik ali zato dobar slusaoc, pa bih ovom zgodom istakao da sam izmedju dogadjaja ostalih ovdje mnogo toga naucio - vjerovatno ponesto od svakog ko je napisao vise od 100 postova ponaosob - i to ponajvise onda kada nisam imao sta da kazem.
A upijam i dalje; jucer, danas, vjerovatno sutra....i ma koliko zivo suceljavanje s ljudima i stvarima bilo mozda zdravije, ljepse i ugodnije - upravo mi se taj proces opazanja detalja, fokusiranosti na osjecaje drugih i upijanja misli tudjih ovdje cini mnogo tecnijim i jednostavnijim.
Nema slike, ponestaje zvuka a (obzirom da je forum mali) ni prevelike guzve koja odvlaci paznju, pa je valjda zato tim lakse dosegnuti ideal ljepote promatraca: potisnuti predrasude, ne uklapati druge u vlastite obrasce i prihvatiti ljude onakvima kakvi zaista jesu, u svoj njihovoj izvornoj jednostavnosti i zamrsenosti.
Ne uspijeva naravno uvijek jer ne moze nikako drugacije osim spontano uspjeti, ali kada se dogodi - nijemo zvjeranje ovim ostrvcem je poezija
Gratias ago Tibi, Domine, quia fui in hoc mundo.