Bla wrote: ↑01 Aug 2017, 22:51 Mrsko mi je i na česmu
Al' kad pomenuh ono branje kamenja i PTSP, da probam opisati iz sadašnje perspektive.
Na nekadašnjoj vikendici, stari bi nakon što uštija neku lijehu ili prekopa, meni kao klincu znao dati zadatak da poberem svo kamenje koje je isplivalo na površinu u nekakvu kanticu i da prospem na put, koji je od tih kamenčića otprilike i bio napravljen. I poslije toga bih bio slobodan da odem u selo da se igram s djecom ili skačem po šumama ili šta god mi naumpadne.
I realno, sada kada se sjetim toga, to je bio posao od nekih 5 minuta.
Ja sam znao po četiri sata svaki onaj kamenčić isplakati i gorke suze roniti dok se uopšte natjeram da ga podignem sa zemlje. Ali je jednostavno bio neumoljiv. O kako sam mrzio tu baštu.
Mislim da od tada i ne plačem.
Zašto si plakao i odugovlačio?
Takve sam stvari radila pjevajući i radujući se onom što slijedi ...
Sad nešto razmišljam kako sam bila beskaharno dijete, ništa mi nije bilo teško, pa i danas sam ...