Ceznuti za nekim kako se nositi sa tim

[Maja]

Zašto čeznuti za nekim ako taj neko uopšte ne čezne za tobom?

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

[Fuddo]

Zašto čeznuti za nekim ako taj neko uopšte ne čezne za tobom?

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

Pa ti i nisi tako hladna kakvom se predstavljas.

[Maja]

a socu jel mislis da je dante ceznuo za firencom il za onom zenskom? il za oboje

Dante je najviše čeznuo za nevinosću ljudske duše.

Zamisli, čak su se i tad svi žalili da je sve otišlo u helac sa modernim dobom.

Da je sad ziv bio bi onakav kakvog je tebe bla zamislio na Ovako te zamisljam.

[Ommadawn]

Zašto čeznuti za nekim ako taj neko uopšte ne čezne za tobom?

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

Nije čovjek mašina pa da ima dugme kojim će odrediti da li da osjeća ili ne osjeća.
I programira šta, kako i kada osjećati.
Možda bi tako život bio lakši ali zato dosadan.
Vidiš ovu današnju mladež - svi telefone u ruke i bulje. Nemaju nikakav izazov pa se ubiše od dosade.

[Socrates]

Dante je najviše čeznuo za nevinosću ljudske duše.

Zamisli, čak su se i tad svi žalili da je sve otišlo u helac sa modernim dobom.

Da je sad ziv bio bi onakav kakvog je tebe bla zamislio na Ovako te zamisljam.

A sto se to razlikuje od današnjeg doba, osim ako ne uzimamo u obzir ocajnicke krikove matorih Potpuno Istih da je njihovo doba nekako bilo bolje?

Čovjek je, po Danteu, dužan da bude Dante svog doba. Nije on gledao u budućnost ali je gledao u suštinu.

Dante je ljubav prema Beatrice gledao kao njegov put prema Bogu. Jedan i jedini. Nevin i čist. Kako onaj neki kršćan reče "Love And Do As You Will", što su neki potpuno pogrešno rastumačili. Najbliži islamski pjesnik ovom načelu je Rumi.

Ako volis čisto, onda ćeš donositi prave odluke, i imaš pravo da radiš "As You Will".

I to je put do Boga. Zato ne mogu da nađem u ateistima ništa što meni govori da su odmakli dalje od običnog cinizma. A to je, mada mozda i cjenjeno u danasnjem svijetu, obicno raspadanje. Ne nakon smrti, nego pred tvojim očima.

I ne, nije Dante bio asketa, nego je uživao u životu, bio normalan, oženjen, imao djecu. Ženu kojoj nijedan stih nije posvetio. A Beatrice je posvetio sve. Mada je nikad nije dotakao.

I zato Božanska Komedija ima onakvu strukturu. Ispočetka, naizgled providan obračun sa protivnicima, a na kraju Dante sees the Light.

[Socrates]

I ne, nije stvar prosto u tome da li se pojedinac izjasnjava kao vjernik ili ne.

To su deklarativne stvari. Nikakve veze nemaju sa Bogom.

Ja govorim o inspiraciji. Načinu da dostignes Boga kroz inspiraciju. Neki vjernici su u suštini nevjernici, a deklarirani ateisti su na putu prema Bogu.

Čežnja, dakle, je najprije nastojanje da kroz čistu ljubav dodjes do Boga. Whatever that means. And then "Do As You Will".

[ManGodMonster]

Zašto čeznuti za nekim ako taj neko uopšte ne čezne za tobom?

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

Šta suprotno uraditi?

Dopustiti da neko manipuliše tvojim osjećajima?

[Venera]

I ne, nije stvar prosto u tome da li se pojedinac izjasnjava kao vjernik ili ne.

To su deklarativne stvari. Nikakve veze nemaju sa Bogom.

Ja govorim o inspiraciji. Načinu da dostignes Boga kroz inspiraciju. Neki vjernici su u suštini nevjernici, a deklarirani ateisti su na putu prema Bogu.

Čežnja, dakle, je najprije nastojanje da kroz čistu ljubav dodjes do Boga. Whatever that means. And then "Do As You Will".

Socrats, da li imas iskustvo sa ceznjom, ali kao oblikom patnje i inspiracije , jer ceznja nije ostala zadovoljena?

Pitam, jer uvijek opisujes druge osobe , ili poznate licnosti, njihova iskustva te odusevljavaju.

[Julia-Klara]

Zasto ceznju vidis tako negativno?
Nije to patnja bona, to je "nacin razmisljanja o nekome".
Ceznja ne mora nuzno biti ispunjena kao zelja
Razumijem ja tvoje shvatanje ceznje, ali ima i drugacije dozivljenih.

[Merlin246]

Cuj 18 godina ceznula.

Sto nece ceznut´?

Pa nek cezne al meni je to neshvatljivo. Za 18 godina mislim da zaboravis kako netko izgleda a kamoli da ceznes za njim i nadas mu se nakon toliko godina.

[Venera]

Zasto ceznju vidis tako negativno?
Nije to patnja bona, to je "nacin razmisljanja o nekome".
Ceznja ne mora nuzno biti ispunjena kao zelja
Razumijem ja tvoje shvatanje ceznje, ali ima i drugacije dozivljenih.

drugacije smo psiholoski formirani , imamo drugacije afinitete , ali Socrates svaki put bol i patnju opisuje kao inspiraciju , ali na primjeru drugih , zato sam ga pitala, kakvo je njegovo licno iskustvo , dali je tako dozivio inspiraciju

tvoja ceznja , duga godinama, nije smetala , bila ti je "nacin razmislajnja o nekome" , ali sto je bilo sa emcijama

ali, iz licnog iskustva, opet, ponavljam, mogu reci da je cezanja patnja ako nije ispunjena

amravno da svako izkustvo u zivotu nas obogacuje , pa tako i ceznja, ali ista nije toliko dobra za ljudkksi um , kao sto se pousava prezentirati

[Rockefeller]

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

Nije čovjek mašina pa da ima dugme kojim će odrediti da li da osjeća ili ne osjeća.
I programira šta, kako i kada osjećati.
Možda bi tako život bio lakši ali zato dosadan.
Vidiš ovu današnju mladež - svi telefone u ruke i bulje. Nemaju nikakav izazov pa se ubiše od dosade.

Zapravo možeš. Ne želim da idem duboko u ekstremne socijalno-fiziološke poremećaje ali mazohisti recimo za doživljaje koji kod nas izazivaju patnju i bol povezuju sa srećom i zadovoljstvom.

Isto tako u nekom normalnijem obliku i mi možemo za stvari i dogadjaje vezati razne osjećaje. Stvar je karaktera pa tako imaš ljude koji poraze, koje obično asiciramo sa bolom i negativnim emocijama, doživljavaju potpuno drugačije; neko kao lekciju, neko kao iskustvo, neko kao motiv, neko potisne, a najjači su oni koji uopšte ne shvataju da se nešto desilo.

[Maksuz svratila]

[Maja]

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

Šta suprotno uraditi?

Dopustiti da neko manipuliše tvojim osjećajima?

Pa covjek nema u glavi sklopku kojom moze paliti i gasiti osjecaje.
Niti treba padati u ocaj za nekim i vjecno i uzaludno gajiti nadu, niti negirati osjecaje i glumiti da ti "nije nista".
Nekad te neko toliko povrijedi da bi ga po svim pravilima trebao mrziti jer zasluzuje da ga mrzis. Ali ne mozes. Mrzis to sto je uradio, mrzis sto je takav, ali ne mrzis njega.
Mozes se samo udaljiti od te osobe fizicki i strpljivo cekati da ceznja ili ljubav nestanu tj da vrijeme ucini svoje.

[Bla]

Pa covjek nema u glavi sklopku kojom moze paliti i gasiti osjecaje.

ja imam

[Maja]

Mislila sam normalan covjek....

I haj ne brabonjaj. Jednom ce i tebi jedna dohakat.

[dadojović]

Blago tebi ako mozes sebi narediti sta ces za kim osjecati.

Šta suprotno uraditi?

Dopustiti da neko manipuliše tvojim osjećajima?

Čežnja podrazumjeva odsutnost te osobe. Ne može netko manipulirati s tobom ako je odsutan. Ako pak manipulira to onda više nije čežnja.

[Venera]

Pa covjek nema u glavi sklopku kojom moze paliti i gasiti osjecaje.
Niti treba padati u ocaj za nekim i vjecno i uzaludno gajiti nadu, niti negirati osjecaje i glumiti da ti "nije nista".
Nekad te neko toliko povrijedi da bi ga po svim pravilima trebao mrziti jer zasluzuje da ga mrzis. Ali ne mozes. Mrzis to sto je uradio, mrzis sto je takav, ali ne mrzis njega.
Mozes se samo udaljiti od te osobe fizicki i strpljivo cekati da ceznja ili ljubav nestanu tj da vrijeme ucini svoje.

vrijeme nece nista uciniti, ako osoba ne pokusa nesto uraditi sa sobom

ti si opisalla prilicno pasivan pristup sefice

[ManGodMonster]

Pa covjek nema u glavi sklopku kojom moze paliti i gasiti osjecaje.
Niti treba padati u ocaj za nekim i vjecno i uzaludno gajiti nadu, niti negirati osjecaje i glumiti da ti "nije nista".
Nekad te neko toliko povrijedi da bi ga po svim pravilima trebao mrziti jer zasluzuje da ga mrzis. Ali ne mozes. Mrzis to sto je uradio, mrzis sto je takav, ali ne mrzis njega.
Mozes se samo udaljiti od te osobe fizicki i strpljivo cekati da ceznja ili ljubav nestanu tj da vrijeme ucini svoje.

U nekim slučajavima, onim extremnim, ako već imaš neko iskustvo, tu više ne pomaže ni vrijeme, ni ljubav koja lapi, jer imaš problem sa mentalnim slikama koje ti ostaju urezane u pamćenje.

Uvijek će te nešto, kada se najmanje nadaš, podsjetiti na tu osobu. O toj vrsti mentalnih projekcija govorim.
Paradoksalno je da u tom smislu ljudi ponakad osjaćaju veću čežnju za takvim osobama, nego li za svojim najbližim. Lakše prebolima smrt vlastitih roditalja nego li dugogodišnju vezu.

No, u tom slučaju trebali ostati rob vlastite prošlosti? Jednostavno, nakon takvih slučajava, ni ti, ni ta osoba niste iste ličnosti. Postali se nešto drugo.
Ako je prezireš, ako te mrzi ili je ravnodušna prema tebi, onda je svaka čežnja uzaludan posao.

Život je širi od toga da ga svedete na jednu osobu.

[Ommadawn]

Nije čovjek mašina pa da ima dugme kojim će odrediti da li da osjeća ili ne osjeća.
I programira šta, kako i kada osjećati.
Možda bi tako život bio lakši ali zato dosadan.
Vidiš ovu današnju mladež - svi telefone u ruke i bulje. Nemaju nikakav izazov pa se ubiše od dosade.

Zapravo možeš. Ne želim da idem duboko u ekstremne socijalno-fiziološke poremećaje ali mazohisti recimo za doživljaje koji kod nas izazivaju patnju i bol povezuju sa srećom i zadovoljstvom.

Isto tako u nekom normalnijem obliku i mi možemo za stvari i dogadjaje vezati razne osjećaje. Stvar je karaktera pa tako imaš ljude koji poraze, koje obično asiciramo sa bolom i negativnim emocijama, doživljavaju potpuno drugačije; neko kao lekciju, neko kao iskustvo, neko kao motiv, neko potisne, a najjači su oni koji uopšte ne shvataju da se nešto desilo.

To su onda proto-emocije. To je nešto sasvim drugo.