Ne znam jesam li pisala o tome.
Brat bi uvijek pravio belaj pa mene nagovarao da ga zagovaram kod roditelja. Slabi bili na moje suze.
Da su znali sto placem, nalupali bi i njega i mene.
Kreten me slagao ako mama i tata saznaju, da ce ga dati u dom. I kako smo tad bili samo nas dvoje, meni bilo zao pa sam plakala nonstop, pa i pred roditeljima.
Evo sad kad se sjetim, najradije bi ga sakom u rame. Da bar nije tako daleko. Zna mama i dandanas reci, ma kakav dom, vas bi i tamo izbacili.
Idemo anđele, jos samo malo..