Novak Đoković - Nole

[Rum]

[spacebound]

Hajmo navijat

https://n1info.ba/sport-klub/tenis/djok ... SxUBbzpCUs

[Duh]

a bas ce ilahije pjevati...
ili nedobog ustaske.

[Maja]

Evo i ovog cetnicine

[spacebound]

Samo idioti davno jos nisu uvidjeli da je to cetnicina 1/1
Koliko je to kolektivno bolesno, nema njima pomoci ni spasa, a ni nama kad smo na njih naslonjeni

[ironman]

Oduvijek mi bio odbojan unatoc reputaciji dobrice .
Cak i kada je uradio reklame za piramide nisam vjerovao da je drugaciji.
U osnovi je nebitan. Samo jos jedan fanatik u nizu.
Haman je dodik dobro rekao onomad

[Zana]

NDFGM.jpg

Htjela ići, sa kolegicom, 100 KM karta

[Rum]

[Masamune]

Osvojiće on 30 kako stvari stoje do kraja karijere. Može on još 5 godina igrati na tom nivou bez frke.

[Fuddo]

Jebo mamu, koja masina
Apsolutno najdominantniji sportista ovog vijeka
Nista mu ne mogu
Jos da je u vugla bardo, napravili bi od njega talisman
Doduse, i da je svabo,
Ovako, tamo neki balkanski bizon, koji sve nervira
On jadan nekad pokusa sve to izgladiti, i onda mu uleti onaj nenormalni otac, i sve sjebe

[Krokodil Behko]

[Maja]

Najbolji teniser svijeta Novak Đoković je gostovao na australijskom televizijskom kanalu Nine Network gdje je dao intervju za emisiju Today Show koju vodi Karl Stefanović.Đoković se tokom intervjua podsjetio svog djetinjstva i trauma koje je imao u Beogradu.

"Prošli smo kroz dva rata, bili smo pod embargom od 1992. do 1996. godine i tada nijedan sportista iz Srbije nije mogao učestvovati na međunarodnim takmičenjima. Bila su to izazovna vremena, ali me to očvrsnulo. Lako sam mogao da odem drugim putem, međutim mislim da je moja sudbina bila da igram tenis i ostvarim velike rezultate", rekao je Đoković koji i danas proživljava teške trenutke i to tokom slavlja.

"Imao sam 12 godina u vrijeme kada je dva i po mjeseca non-stop trajalo bombardovanje. Ponekad se sjetim toga, najčešće kad čujem vatromet jer me on podsjeti na eksplozije bombi. Nije prijatno, to je vjerovatno trauma. Mislim da je i to povezano s činjenicom da ne odustajem", rekao je Đoković i potom rekao kako je bombardovanje igralo veliku ulogu u njegovim današnjim uspjesima.

"U Srbiji postoji izreka: možete da nam ubijete tijelo, ali ne i dušu. Vjerujem u to. Pogledajte koliko je tenisera u historiji ostvarilo ono što sam ja uspio? Ne hvalim se, već samo želim da se podsjetim i shvatim šta sam ostvario", poručio je Đoković.

[HAVANA]

Jadan.Kako li je izdrzo taj uzas.

[Naseef Mushroom]

Nike džaba njemu nadimak Joker. Voli se čovjek našaliti.

[Morgen]

Ne razumem sta je smesno?

[spacebound]

Smijesno je sto je ta ista Srbija zapocela rat u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Kakve smo uzase svi mi dozivjeli od Srba, bombardovanje, koje je bilo nista sta su zasluzili i koliko su oni drugih ljudi, naroda i na koje nacine pobili, je macji kasalj, pjesma, laganica a naricu redom o tom teroru koji su prezivjeli

[Koraci_u_noci]

I meni se cini, kad citam, da je sve izreceno bez patetike. Na kraju, iako i nisam neki njegov ljubitelj, radi se o individualnom dozivljavanju necega, a u to i ne treba ulaziti

[spacebound]

Edin Dzeko je trenirao pod terorom Srba, snajperom su gadjali djecu koju su roditelji vodili za ruku. Jednom je granata pala u gomilu djece s kojom je on trebao biti, ali nije jer ga mama taj dan nije pustila napolje. Djeca su izginula. Zato Srbi da se pokriju po usima, eventualno, ko ima obraza i stida da se izvini za sve sto su nam priredili, a ne da glume zrtvu. Da nisu radili sto jesu devedesetih ne bi ni bili bombardovani.

[Morgen]

Edin Dzeko je trenirao pod terorom Srba, snajperom su gadjali djecu koju su roditelji vodili za ruku. Jednom je granata pala u gomilu djece s kojom je on trebao biti, ali nije jer ga mama taj dan nije pustila napolje. Djeca su izginula. Zato Srbi da se pokriju po usima, eventualno, ko ima obraza i stida da se izvini za sve sto su nam priredili, a ne da glume zrtvu. Da nisu radili sto jesu devedesetih ne bi ni bili bombardovani.

Nije u redu sta pises.
Bas sam paf

[Laser]

Ova Đokovićeva izjava me podsjeća na jednu anegdotu koju su mi spričali prijatelji.

Naime, imam prijatelje koji su jedna fina i uspješna porodica. Otac, majka, i dvije kćeri, jedna je pofino starija od druge.

Mlađa kćerka je bila na fakultetu, dogodilo joj se da nije očistila godinu, prenijela je neki ispit ili dva u slijedeću. Neko bi to smatrao uspjehom, ali u toj porodici je neuspjeh i znak za uzbunu. Zato su mlađoj kćerki našli posao preko ljeta u jednoj lokalnoj fabrici gdje se radi u dvije smjene, e da bi osjetila sve čari života bez fakulteta.

Otac, majka i starija kćerka imaju dobrog staža, redovno idu na posao, svako jutro i tako godinama.

Mlađa kćerka je radila jedno petnaestak dana u toj fabrici, doživjela ciklus promjene prve i druge smjene, neugodnosti sa nadrndanim poslovođama itd.

Jedno jutro, svi su krenuli na posao osim mlađe kćerke koja je pred svima izjavila kako ona neće ići na posao jer ne može više podnijeti takav život, rano ustajanje, nepravedne šefove, primitivne i seljaste radne kolegice, nikakva prava, malu platu...

Otac, mati i starija kćerka su se za trenutak ukočili, onda su razmijenili upitne poglede, zatim su prasnuli u gromoglasan smijeh.

Izašli su iz kuće i otišli na posao ne rakavši ništa mladoj nadrndanoj studentici koja je umislila da je dotakla dno života.

Đokoviću, razmažena pichkice, osvrni se malo oko sebe, nabijem te na qurac.