Prvi pokolj Ermenaca
Spomen-obilježje na armenski genocid na erevanskom brdu Cicernakaberd
1890. godine je u Osmanlijskom Carstvu živjelo 2,5 miliona Ermenaca, od kojih su većina bili vjernici Ermenske katoličke crkve ili Ermenske apostolske crkve. Rusija je Ermence podupirala u njihovim zahtjevima za autonomijom jer je željela oslabiti Osmanlijsko Carstvo. Iako je autonomaški pokret brzo rastao, Abdul-Hamid je odlučio zadržati vlast nad tim područjem.
Osmanlijska vlada je potakla protivermenske osjećaje kod Kurda, susjeda Ermenaca, pa su Ermenci zbog toga i zbog povišenja poreza podigli ustanak. Osmanlijska vojska i kurdske paravojne snage pobile su 1894. na hiljade Ermenaca i spalile mnogo sela. Dvije godine kasnije su ermenski revolucionari zauzeli Osmanlijsku banku u Istanbulu da bi privukli pažnju međunarodne javnosti. Odredi pretežno muslimanskih Turaka zatim su pobili 50.000 Ermenaca. Stepen upletenosti osmanlijske vlade u te odrede nije dobro poznat i predmet je rasprave.
Preuzeto sa wikipedije.Drugi pokolj Ermenaca
Rusija i Osmanlijsko Carstvo su ušle u I svjetski rat kao neprijatelji. Osmanlije su Armence smatrali ruskom petom kolonom. U februaru 1915. svih 60.000 mobiliziranih armenskih vojnika zatvoreno je u radne logore i poslije ubijeno. Armence u blizini fronta (slična je sudbina zadesila i ljude daleko od linije fronte) potjerali su da pješače prema negostoljubivim pustinjskim krajevima Sirije i Mezopotamije, a 24. aprila su u Istanbulu i drugim velikim turskim gradovima uhapšeni i pobijeni armenski intelektualci.
Ukupno je tako izginulo oko milion i pol ljudi, dok se preživjeli nakon rata nisu mogli vratiti kući, pa su se iselili u ruski dio Armenije ili Zapadnu Evropu, Sjevernu Ameriku i Australiju.
Te rane nisu posve zacijelile i još utiču na odnose između između Armenije i Turske. Zvanična Turska se ne slaže sa terminom genocid i tvrdi da su samo neki zapovjednici "otišli malo predaleko" dok veliki broj evropskih država a posebno Armenija tvrdi da su ti događaji bili planirani i da ih se može nazvati samo genocidom. Taj je stav 1985. i 1986. zauzeo i UN, a godinu dana kasnije i Evropski parlament. Neke su armenske organizacije (npr. ASALA) u drugoj polovini 20. vijeka terorističkim napadima neuspješno pokušale natjerati Tursku da promijeni stav.
Jasno je da je međunarodna zajednica znala za te događaje, a nije reagirala drukčije (osim američkog ambasadora) nego mlakim protestima ambasadora. Postoji i priča o tome da je Hitler u pripremama za "konačno rješenje židovskoga pitanja" izjavio: "Ko danas više spominje istrijebljenje Armenaca?"
Mišljenja? Da li je genocid? Da li bi mi trebali prekinuti sve kontakte sa Turskom? Kako da se Bosanci (posebno Bosanci muslimani) postave prema Turcima?