Jeste,
jedan od onih nebeskih glasnika u pisanoj formi.
“Ljubav kada zovne, slijedite je, iako joj je put strm i naporan.
A kad vas digne na svoja krila, podajte joj se, iako vas mač, skriven pod njezinim krilima, može ozlijediti.
A kad vam prozbori, vjerujte joj, iako njezin glas može uzdrmati vaše snove kao što vam sjeverac vjetar pustoši vrtove.
Kad god vas ljubav okrunjuje, može vas i na križ razapeti, jer koliko god vašem razvoju pogoduje, toliko vas može okljaštriti.
Kao što se penje do vaše visine i miluje vam najtanje grančice što dršću na suncu, spustit će vam se u korijene i uzdrmati ih ondje gdje su pripijeni za zemlju.
Privija vas na svoja njedra kao snoplje žita.
Mlati vas da vaz razgoliti.
Prosijava vas da vas pljeve oslobodi.
Do čiste vas bjeline drobi.
Mijesi vas dok podatljivi ne postanete.
Onda vas predaje svojoj svetoj vatri da postanete
sveti kruh za Božju svetu gozbu.
Sve to činit će vam ljubav da spoznate tajne svoga srca i da u toj spoznaji postanete djelićem srca
Života.
A ako u strahu svome, u ljubavi tražite samo mir i
užitak, onda radije pokrijte svoju golotinju i otiđite
s ljubavnoga gumna u svijet bez godišnjih doba, gdje
ćete se smijati, ali ne od srca, i gdje ćete plakati, ali
nećete isplakati sve svoje suze.
Ljubav daje samo sebe i uzima samo sebe.
Ljubav ništa nema i ničija ne želi biti, jer ljubav je
dovoljna ljubavi.”
Svijest ima sidrište.
Meni je Gibran super ... 
