Nekada davno u Jugoslaviji, ljudi su živjeli drugačije. Današnjim mladim ljudima, rođenim posle 1990. godine, teško je objasniti šta su to štirkane košulje ili štopane farmerke.
Evo šta su žene u Jugoslaviji radile, a današnje djevojke to ne mogu ni zamisliti:
Kuhanje posteljine da bi se dobila bijela boja
Današnja posteljina je umjetničko djelo. Boje u svim nijansama duge, divni printovi... Ranije je sva posteljina bila bijela, a da bi se sačuvala ta bjelina, žene su satima u loncima na šporetu kuhale čaršafe i jastučnice sa sodom bikarbonom i sapunom. Onda su tokom hladnih dana u vodu dodavale so, ako se ista ta posteljina ne bi zaledila od niskih temperatura. Ovaj trik je omogućavao da se odjeća osuši na žici.
Kada su naše bake bile mlade žene, posteljina se nije prala tokom zime. Samo su se kuhale sitne stvari poput: donjeg veša i dječijih pelena. U proljeće, kada se snijeg otopi, domaćice su prale gomile prljavog veša koji se gomilao tokom cijele zime.
Sredinom šezdesetih su se pojavile prve mašine za veš, koje su običnim građanima bile dostupnije tek osamdesetih godina. Ako su posjedovale mašinu za veš, žene su se osjećale kao kraljice. Tih godina, svaka žena je tepala svojoj mašini za veš, riječima: "moja drugarice".
Štirkanje
Danas na Internetu postoje forumi na kojima se objašnjava postupak štirkanja odjeće. Ovo nije slučajnost. Naime, štirkane stvari zadržavaju oblik, manje se habaju i duže ostaju čiste. Ranije se sve štirkalo, od košulja do stolnjaka. Da biste to uradili, poslije pranja se odjeća stavljala u rastvor skroba, a zatim se cijedila pa sušila.
Krpljenje čarapa
Danas probušene čarape jednostavno bacimo u smeće. Ranije to niko nije činio. Ako se odjeća pocijepa ona se obavezno krpila. Čarape su se krpile toliko puta, dok se samo na konac nisu svele. Kada se toliko izližu i iznosaju, teška srca su se bacale. Žene su sa beskrajnim strpljenjem krpile čarape, pa čak i donji veš svoje djece, a sve da bi se uštedjelo.
Vez na odjeći
Kada bi se pocijepala odeća kao što su majice ili pantalone, žene su komplikovanim vezom prekrivale novonastale rupe. Taj vez je bio toliko izvešten da je prerastao u umjetnost.
Kasnijih godina, kada je šivaća mašina postala sastavni dio svakog domaćinstva žene su šile odjeću za sebe i ukućane, a materijal se kupovao na veliko. Štopane farmerke su postale hit, pa su se krpile i one koje nisu bile pocijepane.
Postavljanje dekorativne krpice na odjeću
Nekada su rupe na odjeći krpljene termički: odsječete parče tkanine, samoljepljivu tkaninu pa pređete peglom preko toga i to je to. Nije bilo nužno da tkanina bude u obliku pravougaonika, izbor je bio ogroman: leptir, cvijeće, psi, mačke itd...
Pravljenje domaćeg sira
Žene su znale kako da iskoriste mlijeko najbolje moguće. Mlijeko je cjenjeno kao zlato. One su znale kako da naprave sir, surutku, kefir, kiselo mlijeko ... Sve.
Šta je vaša majka znala da radi, a vi niste imali potrebu to da naučite? Podijelite sa nama u komentarima!
(Stil Kurir)
