Ne znam zbog čega mi je u šarolikoj galeriji likova  na pamet prvi pao jedan veoma star dingospo koji je često imao duhovite ispade. 
Bio je oktobar i zadnji rok za spašavanje godine i upis u narednu; trebalo je položiti ispit iz predmeta kojeg je predavao on. Nas nekoliko paćenika ušli smo u njegovu kancelariju i kad nas je vidio, poprimio je zgrožen izraz lica. 
“Šta je ovo? Svi ste mi crni, neću održati ispit ako ne nađete jednog plavog!“ - odmah je počeo vikati s vrata. 
Iako naviknuti na njegovu ekscentričnost (i ne samo njegovu u toj ustanovi), pokušali smo uljudnim i smislenim riječima objasniti i kroz redove provući da nemamo vremena za zahebanciju, da nam je ovo zadnja šansa i da je gotovo nemoguće pronaći nekog plavog koji bi baš sada polgao taj ispit, ali čovjek je bio uporan: “Ne zanima me! Nađite plavog ili ništa od ispita! Hoću plavog!“.
U roku od pola sata mahnito smo okrenuli naglavačke cijeli fakultet u potrazi za nekim ko ima plavu kosu i usto ima pravo polagati taj predmet, naravno bez ikakvog uspjeha. 
Očajnički u međuvremenu naprežući moždane vijuge, sjetio sam se tek dvojice, od kojih je jedan međutim automatski otpao jer je obitavao u Visokom. Drugi plavušan je već stanovao malko bliže, međutim odranije poznavajući njegovu sklonost opijatima i izrazitu nesklonost ranom ustajanju a još manje humanim akcijama nagovorio sam jednog od drugova u nevolji da ga on nazove.
Nakon nekoliko poziva glas sa druge strane žice udostojio se da digne slušalicu, nakon čega je pozivaoca obasuo obilatim uvredama i psovkama  te prekinuo vezu, tako da nam je i ta zadnja prilika propala.
U krajnjem očaju počeli smo bezuspješno obilaziti okolne birtije, kad se napokon na ulici ukazao plavokosi anđeo spasa - jedan od onih vječitih studenata što e poodavno otplesao trideset ljeta i što se jednom godišnje pojavi u fakultetskom bifeu a potom netragom nestane....nakon kraćeg ubjeđivanja, pristao je da u zamjenu za kafu, meso i par piva krene u slučaju pozitivnog ishoda krene s nama na ispit. 
Na kraju se pokazalo da čovjek kojeg smo bukvalno pokupili sa ulice ima bolje znanje od nas koji smo se kao za taj ispit pripremali a ustvari tražili sadaku u vidu šestice....lično sam se isprovaljivao kao kreten i na svako profesorovo postavljeno pitanje ispaljivao potpune besmislice, a on mi je nakon svake izgovorene gluposti (umjesto da me odmah obori) pružao ruku, srdačno čestitao i valjao se od smijeha - što je bio njegov uobičajeni dugometražni ritual koji je obično okončavao lijepim željama za više sreće u narednom izvlačenju dobitnih kartica....međutim, ovaj put se smilovao i sve se okončalo kolektivnim happyendom. 
Stara garda ruls 

 
			
									
						Gratias ago Tibi, Domine, quia fui in hoc mundo.