SDA

[KOMESAR]

Kantonalno tužiteljstvo TK-a saopštilo je da je uhapšen Safet Pjanić, istaknuti član SDA i vijećnik u Općinskom vijeću Gračanica, zato što je pokrao neke novce (nekoliko miliona KM).

[Hannibal]

IMG_1907.JPG

[KOMESAR]

Generalni sekretar SDA Amir Zukić koristeći svoj položaj uzimao od 16.000 - 18.000 KM za radno mjesto u EP BiH.Samo bog zna o kojoj se cifri radi.

[Socrates]

Kantonalno tužiteljstvo TK-a saopštilo je da uhapšen Safet Pjanić, istaknuti član SDA i vijećnik u Općinskom vijeću Gračanica, zato što je pokrao neke novce (nekoliko miliona KM).

I ko ce sada nama vuci konce na sredini terena protiv imperijalno raspolozene Belgije? Ne mozete, gospodo, hapsiti samo tako, morate dobro da razmotrite konsekvence vasih poteza!!!

Ako je vec doslo do toga da se hapsi, prvo ste trebali razgovarati sa gospodinom Mehmedom Bazdarevicem kakvu taktiku namjerava da koristi protiv mrskih Belgijanaca i uvijek neugodnog Gibraltara.

Licno, ja bih hapsio golmana, jer statistika pokazuje da neprilagodjeni Grci nisu uputili nijedan sut na gol protiv nas. Tako da mozemo dodati igraca u sredini terena umjesto golmana.

Ovaj nepromisljeni potez hapsenja Pjanica nam je znatno umanjio sanse da se plasiramo na Svjetsko Prvenstvo u imperijalnoj Rusiji. Sram vas bilo!!!!

[Bla]

To je gračanička loza, valjda rođaci onog Ibrahima Pjanića (tzv. "Pjanine ustaše" iz 2. sr). Svojevremeno su se bili tamo povampirili da mu dižu spomenik. Valjda vidjele žabe da se konji potkivaju, pa i one digle nogu.

[KOMESAR]

Ne mogu da vjerujem da je i Salko Bukvarević tolika pogan!

[Krokodil Behko]

Konj Amira Zukića, generalnog sekretara SDA, koji je pronađen mrtav prije dva mjeseca na njegovom imanju u Visokom, a za vrijeme Zukićevog boravka u pritvoru Kaznenopopravnog zavoda u Zenici, počinio je samoubistvo?! Navodi se to u nalazima istrage, koji su u posjedu „Avaza“, a koje je Uprava MUP-a ZDK poslala kao odgovor Zukićevom advokatu Ahmedu Žiliću. On jučer nije krio da je zatečen ovakvim odgovorom, koji potpisuje Semir Šut, generalni inspektor MUP-a ZDK, prije svega jer je očito da su povrede na konju nastupile tupim predmetom u predjelu oka, što su utvrdili veterinari, ali ne i policija.

Krvavi rukopis

- Zamislite da se svezan konj samopovrijedio, kako su napisali. Pa ovo je nevjerovatno. Istakli su da su utvrdili tokom istrage: „Svježe površinske povrede iznad lijevog oka i u predjelu lijevog koljena dvije stare povrede.“ Ali, iznose i nevjerovatnu tvrdnju da je životinja - konj "mogla sama sebe povrijediti", kao i „postojanje mogućnosti uginuća životinje zbog navodne bolesti“ - rekao je Žilić za „Avaz“.

Prema njegovim riječima, ovakva istraga, bez uzimanja mišljenja vještaka veterinara, koji su utvrdili da je nesumnjivo da je „životinja uginula zbog utvrđenih nanesenih povreda“, štiti nalogodavce koji šalju poruke s krvavim rukopisom.

Mafijaške poruke

- Iza ovog nasilja nad logikom krije se, nesumnjivo, prikrivanje počinilaca, ali i nalogodavaca ubistva Zukićevog konja! Zašto MUP ZDK nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje veterinara Muamera Derviševića od 4. juna ove godine, koji je odmah došao na imanje i pregledao konja.

Tu jasno stoj da je uočio nekoliko rana, od kojih je najveća bila na lijevoj arkadi, koja je intenzivno krvarila. Uostalom, dobili smo općenito mišljenje stručnjaka da konji nisu skloni suicidu, kako imputira MUP ZDK. O čemu onda ovdje govorimo - rekao nam je Žilić. Ubistvo Zukićevog konja zgrozilo je javnost, a posebno krvave prijeteće poruke koje su ostavljene na imanju i koje su mnoge podsjetile na opasne mafijaške poruke iz filma „Kum“.

Paralelni sistem upravlja policijom?

- Sačinio sam draft obraćanja prema MUP-u ZDK i skrenuo pažnju na prikrivanje počinilaca i nalogodavaca ove mafijaške prijetnje koja je upućene mom branjeniku Zukiću, kao i na začuđujuće nelogičnosti. O svemu će biti obaviješten i glavni tužitelj ZDK. Ovo bi mogao biti dokaz kako interesne skupine i paralelni sistem upravljaju i MUP-om, koji se ne ravna prema vladavini prava, nego prema političkim nalogodavcima - kaže Žilić za „Avaz“.

Fejzić: Tvrdnje koje graniče s naučnom fantastikom

Nihad Fejzić, dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, u izjavi za „Dnevni avaz“ odbacio je i pomisao da bi životinja mogla počiniti samoubistvo!

- Takvo nešto je svjesni čin da bi se sebi skratile muke. Životinja nije svjesno biće da bi mogla djelovati u tom pravcu. Ja sam već ranije čuo za tu priču da se konj Amira Zukića ubio i moram reći da me zaintrigirala.

Pretraživao sam literaturu i nisam naišao na slučaj samoubistva konja. Ima primjera da kućni ljubimac ugine od tuge za vlasnikom, ali je i to rijetka pojava. Tvrdnja da se konj samoubio, u ovom slučaju, meni je skoro pa domen naučne fantastike – kaže dr. Fejzić..


(avaz)

[arman]

Sta je ovo sve slavne licnosti , prvo onaj pjevac linkin parka pa sad zukicev konj...

[spacebound]

Opet zivotinja plati glavom zbog neraščišćenih racuna ljudetina

[Username]

Skonto ko mu je gazda

[damir5]

I konji se samoubijaju, zar ne?

Predlog Svetlane Cenić za SFF

[posmatrac]

Pitam se da taj konj nije slucajno ostavio kakvo oprostajno pismo, mozda je zapravo bio razocaran u svoga moralnog gazdu sto je postojala mogucnost da propjeva o svim kriminalnim aktivnostima vezanim za vrh Seljacke demokratrske anarhije.

JAdnicak, dzaba se samoubio, gazda je obecao da nece nista zucnuti, i eno ga vec je na slobodi.

[Mirelam]

I konji se samoubijaju, zar ne?

Predlog Svetlane Cenić za SFF

Odlicno

[Tokmak]

...i to iz zasjede...

[greeneyes]

Da mu dragi Allah podari Dzennet i vjecni rahmet,a Zukicu sabur zbog gubitka najblizeg roda.

[posmatrac]

Privredni slom po modelu SDA: Kriminalna privatizacija i životarenje u prosječnosti


SDA je politička stranka koja je u vlasti od 1990. godine. Nakon rata se očekivao napredak na svakom polju, bolji život ljudi i rast zapošljavanja. Ali, sve što se događalo ličilo je na hod puža u bolju budućnost.

Sa SDA-om na čelu bošnjački narod je gubio bitke na svim poljima. Katastrofalna privatizacija, totalno privredno propadanje i najveća armija nezasposlenih u Evropi. Sve veći dugovi. Propast obrazovanja, od osnovnog do fakultetskog. Nedostatak kulturne strategije više od tri desetljeća nakon rata. Pad na svim poljima, od pravosuđa do kadrovskog sloma izvršne vlasti u brojnim resorima.

Dvadeset godina SDA globalno pristaje na ministarstva u kojima nema ni stoti dio budžetskog novca koji za sebe redovno grabi HDZ. Posebna priča je korupcija unutar same stranke, bolesno bavljenje sobom i svojim privatnim interesima, umjesto razvojem društva i stvaranjem ambijenta za bolji život svih ljudi.

Ovo je prvi dio feljtona u kojem se analizira pogubna vlast nacionalne partije u Bošnjaka, a koji objavljuje bh. novinska agencija Patria.

Od kraja rata naovamo SDA nije bila u vlasti samo dvije godine, u vrijeme kratke vladavine Alijanse za promjene. Dakle, ovo što danas imamo je punih dvadeset godina vlasti SDA.

Recimo da oni nisu ništa mogli uraditi na nivou BiH, ali hajde da pogledamo stanje na prostoru gdje su oni neprikosnoveno upravljali ova dva desetljeća.

Čak i na prostoru četiri kantona gdje je vlast bila u njihovim rukama. U Sarajevskom, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom živi više od milion i 600 hiljada stanovnika sa gotovo osamdeset posto Bošnjaka. Praktično su dijelili vlast u dva kantona Srednjobosanskom i HNK-u sa pola miliona stanovnika. Dakle, imali su izuzetnu snagu u vlasti Federacije sa kantonima u kojima je 90 posto stanovnštva entiteta. Ništa SDA nije sprječavalo da napravi stanje normalnog života i privrednog i svakog drugog oporavka.

Ali, umjesto toga, stvari su krenule u suprotnom pravcu. Nakon prvih uspješnih godina oporavka, BDP je rastao i do 27 posto, što je bilo i logično u razrušenoj državi. Četiri godine kasnije počeo je pad.

Privatizacija je urađena katastrofalno. Certifikati koje su dobili borci su postali bezvrijedni, pa su se prodavali pet do deset procenata od njihove nominalne vrijednosti. Otvorena je prilika da se mešetarenjem unutar ekonomskih i društvenih anomalija uzima novac. Sirotinja je još više i brže siromašila, a bogati se još brže bogatili. Društvo se vidljivo raslojavalo.

Umjesto da se otvaraju proizvodna radna mjesta, da se jača poljoprivreda, da jačaju stari giganti poput Energoinvesta, UNIS-a, UPI-ja koji su imali svoju davnu poziciju na tržištima trećih zemalja, sve je kaskalo u mjestu. Za SDA je bilo neobično da ne uspostavlja odnose ni prema islamskim državama, gdje je Bosna i Hercegovina uživala novi veliki ugled.

Dakle, primitivnom privatizacijom su izuzetno vrijedne firme date u ruke običnim mešetarima, nesposobnim da vode ni društvo jednog lica. Rezultat toga je katastrofa u državi. Čak i kada su se firme urušavale pred očima javnosti i radnika, čak i kada se istovremeno jasno vidjelo kuda ide taj suludi koncept, SDA nije reagirala nego je pustila da se višegodišnji proces urušavanja i propadanja svih preostalih vrijednosti okonča.

Posebna su priča privatizacijske pljačke. Uzmimo primjere tuzlanskih firmi Dite, Polihema, Guminga, Aide... Tuzla danas ima najveću stopu nezaposlenosti od 105 hiljada ljudi na zavodu za zapošljavanje. Tvornicu deterdženata Ditu su vratili u život najuporniji radnici i uvijek patriotski raspoloženi građani BiH, koji su počeli masovnu kupovinu ovih proizvoda.

U Sarajevu je sahranjeno nekoliko svjetski moćnih giganata. Prije svih Energoinvest, koji je čisti godišnji profit nekoliko godina uoči rata imao u iznosu od oko 600 miliona dolara. U to vrijeme dolar je iznosio od 2,9 do 3,3 njemačke marke. UNIS je bio jedna od vodećih firmi u bivšoj Jugoslaviji, koja je proizvodila i pružala usluge, od automobila i dijelova za motorna vozila, metalske i hemijske industrije, mašinogradnje i industrije alata, namjenske industrije, telekomunikacije, elektronika, te hotelijerstva, ugostiteljstva i turizma. „Energopetrol“, kao najveći distributer goriva je sramno prodat, tako što je više novca dato kupcima INA-Molu, nego što je naplaćeno za prodaju firme.

U Sarajevu su zbrisani fabrika slatkiša, pa moćne firme Famos i Pretis. Istina, rat je bio problem, uništavanje, razaranje i pljačka su bili ogromni, ali se moglo nešto sačuvati i napraviti da je bilo čiste volje i upornosti. Moglo se nešto dobiti i na račun tih brendova. Jednako tako nestali su svi giganti u BiH, počevši od Agrokomerca, Slavka Rodića, Sokola iz Mostara...

Očito je da u SDA nije bilo pameti da se napravi više i krene u razvoj i zapošljavanje. Baš kao što nije bilo pameti ni da se daju odgovori na druge vrste propadanja u društvu.

Uporedo sa uništavanjem firmi nije stvarano ništa novo za razvoj privrede. Niti jedna nova firma nije grabila ni približno krupnim koracima, da bi se izdvojila iz sivila prosječnosti.

Sve je danas na tom nivou preživljavanja i prosječnosti. Kakva je u svojoj suštini postala i najveća nacionalna stranka u Bošnjaka.

U isto vrijeme u državnu instituciju i javna preduzeća su trpane familije i stranačka podobna armija.

[posmatrac]

Jedan divan i podroban text o osnivacu Stranke Demokratske Akcije

"Primijetio sam da ima još ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegović naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije Bosne i Hercegovine. Međutim, Izetbegović je veoma sposoban čovjek, pogotovo za politiku. Nažalost, on je na drugoj strani.
Ubrzo poslije pogibije Džemala Bijedića moćni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokušao se obračunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadašnji četnički vojvoda, a tadašnji profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Šešelj, je bio pokretač akcije rušenja “Crvenih muslimanskih nacionalista”, kako je Šešelj nazivao tadašnju “Pozderčevu” garnitutu u BiH vlastima. Međutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio obraniti, a Šešelj je morao napustiti Sarajevo.

U proljeće 1983. uhićena je u Sarajevu takozvana “grupa muslimanskih nacionalista”. Suđenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Među optuženima su bili Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić, Džemaludin Latić. Zbunjivala je tada činjenica da su se u osudi tih “Muslimana” najjače angažirali Hamdija Pozderac i Fuad Muhić, ljudi koji su od Šešelja bili okarakterizirani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su očigledno bili bosanski patrioti.

Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumačili su “Sarajevski proces” kao njegovo uklanjanje političkih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderčeva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ići Srbima na ruku.

Nitko tada nije obratio pažnju na činjenicu da je “Islamska deklaracija” Alije Izetbegovića izdata od Beogradskog izdavača “Srpska reč”, neskrivene četničke kuće i da je tada Šešelj organizirao peticije da se puste “muslimanski intelektualci”.

Na Šešeljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korčulanske škole stala u zaštitu “islamskih intelektualaca”. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tuđman – Miloševićev plan unije “tri Bosne”, Alija Izetbegović izjavio da ce muslimani dobiti državu u kojoj ce sačinjavati oko 80% stanovništva, postalo je jasno o kojoj je državi riječ u “Islamskoj deklaraciji”.

Postalo je jasno da je Alija Izetbegović oduvijek želio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zašto ja Pozderac sudio, a Šešelj podržavao Izetbegovića. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male “muslimanske” državice, točnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu.

Da se vratimo “Sarajevskom procesu” iz 1983. U spisima tog suđenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovića sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaže, oni koji imaju “uskogruda i lokalistička gledanja” . Evo citata iz završne riječi Alije Izetbegovića od 16. kolovoza 1983. na “Sarajevskom procesu”. Citiram:

“Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji. Tu štetu učinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slučaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada.

Kada je riječ o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao što se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti.” – kraj citata.

Sjetimo se unitarističke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamenje na “uskogruda lokalistička gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju”. Ovakvih unitarističkih parola ne bi se postidio ni Milošević.

Koliko su Alija Izetbegović i njegova grupa bili značajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademije nauka i umetnosti trudili oko Izetbegovićeve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za “muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.

Primjer 1. – U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bošnjački institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegoviću, Džemalu Latiću, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su članovi “Srpske akademije nauka i umetnosti” (SANU) uputili Predsjedništvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno “Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traže hitno pomilovanje (oslobađanje iz zatvora) svih osuđenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko važnu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegović i njegova grupa najbolje se vidi iz činjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja “Memoranduma” stavljena na dnevni red “Predstavka” kojom se traži puštanje iz zatvora Izetbegovićeve grupe.

U “Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, između ostalog se kaže, citiram:

“Ono što je učinjeno Sarajevskim procesom ne može se povući. Ali, dalje patnje i stradanja Džemala Latića mogu se odmah prekinuti. Predlažemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdržavanje kazne i pustite na slobodu Džemala Latića.

Činjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Džemala Latića bacaju neotklonjivu senku na čitav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kažnjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlažemo da pomilujete SVE OSUĐENE u Sarajevu i tako omogućite puštanje na slobodu onih koji se još uvek nalaze na izdržavanju kazne zatvora.”

U Beogradu 6. lipnja 1986. godine

Odbor za obranu slobode misli i izražavanja:

akademik Matija Bećković

akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanović

dr. Kosta Čavoški

Dobrica Ćosić

prof. dr. Andrija Gams

dr Ivan Janković

prof. dr. Neca Jovanov

akademik prof. dr. Mihajlo Marković

akademik Dragoslav Mihajlović

Borislav Mihajlović – Mihiz

akademik prof. dr. Nikola Milošević

Tanasije Mladenović

akademik dr. Gojko Nikoliš

akademik prof. dr. Predrag Palavestra

akademik Mića Popović

akademik prof. dr. Radovan Samardžić

akademik Mladen Srbinović

akademik prof. dr. Dragoslav Srejović

akademik prof. dr. Ljubomir Tadić



U ime Odbora

Ljubomir Tadić

Kraj citata.



Primjer 2. – Sarajevska nedjeljna revija “Ljiljan” 18. svibnja 1998. intervjuira generala Halida Čengića, zvanog Hadžija, tijekom rata glavnog logističara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegovićeve grupe sa Akademicima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujući nepažnji Halida Čengića saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije početka rata. Čengić na slijedeći način opisuje sastanak ostatka Izetbegovićeve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegović još bio u zatvoru. Citiram.

Novinar Mustafa Borović: Dvije godine poslije toga (Izetbegovievog hapšenja) sreli ste se sa Dobricom Ćosićem i drugim akademicima SANU-a. Možete li nam to pobliže objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?

Čengić: U društvu smo bili ja, Mustafa Spahić, Džemaludin Latić (već su bili izašli iz zatvora), gospođa Lejla Akšamija, kćerka gospodina Izetbegovića, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagića (koji je još bio u zatvoru sa Izetbegovićem). Akademik Ljuba Tadić nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u šumi na Košutnjaku na ručak, jer tamo služe janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka “srpsko-muslimanska Jalta”.

Borović: O čemu ste razgovarali?

Čengić: O svemu. Moram istaći da su se naši domaćini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinačno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da može dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Božidara Jakšića i dr. Koste Čavoškog. Do Koste je sjedio akademik Tadić, pa do njega Džemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Ćosić, pa Lejla i Azijada. … Kraj citata.

Srpski akademici su poklonili toliku pažnju Hadziji Čengiću, hodži Spahiću, Džemi Latiću, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao “islamskog intelektualca”, te Lejli i Azijadi, samo zato što su to ljudi odani Izetbegoviću, njihovoj uzdanici u predstojećim događajima. Uostalom, Hadžija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegoviću i njegovoj grupi, nazivajući taj sastanak “srpsko-muslimanska Jalta”. (Jalta je sinonim za podjelu države)

“Afera Agrokomerc”

“Afera Agrokomerc” je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrića od strane Agrokomerca iz Velike Kladuše. Činjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdića na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskorištena je od protagonista “antibirokratske revolucije” u BiH da se ukloni Pozderčeva garnitura iz rukovodstvu BiH.

Poslije “Afere Agrokomerc” stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pušten Alija Izetbegovic, 7 godina prije odsluženja kazne zatvora. O tome je pričao Adil Zulfikarpašić. Zulfikarpašić svjedoči: “Dva dana po Izetbegovićevom puštanju iz zatvora on se našao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i građanska prava i da se građanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa.

Upitao sam Izetbegovića kako je mogao dobiti pasoš tako brzo dok mu još ni građanska prava nisu vraćena? On je samo odgovorio: “Eto, dali mi.” Kada se znaju prilike u tadašnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasoš SFRJ nameće se pitanja: “Ko je Alija Izetbegovic?” Zašto bi velikosrbi olakšavali Izetbegoviću stvaranje “muslimanske stranke”? Naše sumnje se pojačavaju kada se sjetimo Karadžićeve izjave pred izbore: “Ako bude izabran Duraković, bit će rat, a ako bude izabran Izetbegović, dogovorit ćemo se.”

Danas poslije Izetbegovićevih potpisa na sve “mirovne planove” kojima se legalizuju četnička osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadžiću trebao Izetbegović upravo da bi mogao uspješnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko će mu svojim potpisima legalizovati opljačkano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovića iz partijskih organizacija Saveza komunista iz većinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bošnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegović na čelo Muslimana.

IZETBEGOVIĆEVA METODOLOGIJA UNIŠTENJA REPUBLIKE BiH

Izdaja je veoma složena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik može nanijeti ogromnu štetu, a pogotovo ako je na čelu države. Hajdemo hladno razmisliti o tome zašto u zaštiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je došlo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara s agresorima, te smo tako stradali.

Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva načina rješavanja toga spora, i to:

1. normativno

2. dogovorno

Tako je i logično. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga možeš tužiti, a možeš se sa njima vansudski nagoditi i “mirna Bosna”. Potpuno isti principi vrijede i u internacionalnom pravu.

Kada je izvršena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je počeo problem agresije na BiH rješavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglašeni agresorima, i 15. travnja 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Četncima ultimatum da “se u roku od 15 dana povuku iz BiH”. Tada Izetbegović hitno odlazi u Skopje na pregovore sa generalima JNA. Time je Izetbegović ODUSTAO od NORMATIVNOG rješavanja Krize u BiH i PREŠAO NA DOGOVORNI način.

Tada svijet, jer se prešlo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima između “zaraćenih strana”. Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouče stavove obje strane i da namirišu gdje bi se pregovarači mogli naći, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u suštini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuće. Dakle, to što je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato što je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovića.

Inače, Izetbegoviću je objašnjeno što je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo traži formulu sa kojom bi se obje strane složile. U stvarnosti, posrednik može prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kažnjavanja agresora.

To je i Christofer jasno rekao, da se može prijetiti Srbima, a Bošnjacima ne može. Poznato mi je da su Izetbegoviću mnogi bosanski patrioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzićem i Bobanom, ali je on govorio, da “mora pregovarati, jer ćemo mi biti krivi ako ne pregovaramo”. To je velika Izetebgovićeva podvala, jer ne može žrtva postati krivac samo zato sto neće da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rješenju spora.

Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada ništa odlučivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegović koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se išlo sve dalje i dalje u korist razbijača Bosne. Nažalost, Alija nikada neće odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politički zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma složena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teška u svim civiliziranim državama svijeta.

[Yoker]

Rekao je i da će tvom šefu Fahri, oprostiti sve osim blaćenja i sramoćenja bošnjačkog naroda, glede izjave da su Bošnjaci pokrenuli rat u BiH.

Bzvz mjkm, Srbi nas sumniče da smo počeli rat, a Hrvati da nismo počeli

Usput, zaradil se šta Komesare, na ovim sranjima? Kolko Fahro i Dodick plate ovo trolanje?

Baš tako @Krokodil Behko. Natakario se na Izetbegoviće, radi prekovremeno. Botovska posla, nije mu zamjeriti.
Valja popljuvati političke konkurente, inače nema dnevnice!?

[Nice try]

Rekao je i da će tvom šefu Fahri, oprostiti sve osim blaćenja i sramoćenja bošnjačkog naroda, glede izjave da su Bošnjaci pokrenuli rat u BiH.

Bzvz mjkm, Srbi nas sumniče da smo počeli rat, a Hrvati da nismo počeli

Usput, zaradil se šta Komesare, na ovim sranjima? Kolko Fahro i Dodick plate ovo trolanje?

Baš tako @Krokodil Behko. Natakario se na Izetbegoviće, radi prekovremeno. Botovska posla, nije mu zamjeriti.
Valja popljuvati političke konkurente, inače nema dnevnice!?

Kolika je tvoja dnevnica?

[KOMESAR]

Selvedin Avdić

Spremite se za novu štafetu mladosti!


Dok Lucifer lagano popušta, Bosanci i Hercegovci sjetno obilježavaju rođendan svog prvog predsjednika. Ali, ako smijem primjetiti, rođendan je nekako pao u sjenu Sarajevo Film Festivala što se ubuduće ne bi smjelo dozvoliti.

Stoga predlažem da već naredne godine program obilježavanja bude mnogo ambiciozniji. Zašto ne bismo oživjeli divni, stari običaj štafete mladosti koji bismo, uz neznatne preinake, mogli primjeniti i u ovom slučaju?

Predlažem da štafetu mladosti kroz bosanskohercegovačke gradove pronose lokalni direktori BH Telecoma ili Pošte, što im je u neku ruku i posao, ako se slažete. Špalire oduševljenih građana mogli bismo regrutirati iz redova uposlenika javnih poduzeća što bi svemu donijelo i ugođaj obiteljske topline.

Na kraju svog puta štafeta bi naravno završila u Sarajevu. Središnja manifestacija obilježavanja rođendana mogla bi se locirati na plato ispred BBI centra. Organizaciju bi na tom mjestu preuzela Antidejton grupa koja bi mogla smisliti i kakav prigodan performans, ne mogu ni ja sve sam. Al’ ne smije to bit ništa spektakularno, nikakve kosti i žice, možda skroman slet koji bi režirali Haris Pašović ili Avdo Huseinović i u kojem bi sudjelovali omladinci i omladinke Patriotske lige i specijalci MUP-a.

Kroz splet patriotskih pjesama vodili bi nas, recimo, Zele Lipovača, Tifa i Tri Hafiza. Na vrhuncu egzaltacije pročitao bi se sadržaj štafete – kišna dova i zakletva omladinskog ogranka SDA. Recitator bi mogao biti Haris Zahiragić zato što se godinama ističe u raznim vidovima kulturnopolitičkog života.

Za sam kraj programa planirao sam da Šaban Šaulić otpjeva Odu radosti, a ako on bude zauzet zbog prethodno preuzetih obaveza može i Dino Merlin.

Najvažnije je da sve bude dostojanstveno i skromno bošnjački kako je “najvolio”, ako se sjećate, naš prvi predsjednik.

Nadam se da će premijer Novalić pronaći merhameta u srcu i prostora u budžetu da sve ovo podrži. Ako ne nađe, nije važno, organizirat ćemo donatorsku večeru.

Eto toliko, nadam se da će službene institucije uočiti ovaj moj prijedlog i reagirati na vrijeme. Nema žurbe, ove godine smo zakasnili al’ možemo lagano planirat za narednu. Sad imamo SFF, nije dosadno, izdržat ćemo.

Sve do sada napisano možda zvuči kao satira ali sam siguran da će naredne godine bar polovina ovih lupetanja biti realizirana. Nimalo ne sumnjam u to.

Zar već sasvim nadrealno ne izgleda ovogodišnji defile mladih članova SDA sa 78 ljiljana kroz Sarajevo? Zar u zemlji izgriženoj korupcijom, nepotizmom, prijetnjama raspada ne zvuči bizarno njihova izjava – “Najvažnije što nam je predsjednik ostavio su skromnost, državnička mudrost i moralnost”?

Zar Alija Izetbegović već nema svoj mauzolej koji turisti masovno posjećuju?

Zar bivši reis-ul-ulema Mustafa Cerić ne predlaže da se obilježavanje njegovog rođendana naziva “mevludom” iako i sam dodaje da je “riječ mevlud rezervirana samo za našeg Pejgambera Muhameda Alejhisselama”.

Zar nije smiješno što povodom rođendana mediji objavljuju opširan intervju sa Izetbegovićevom unukom koja sama priznaje da joj je žao “što nije imala priliku da bolje upozna dedu i razgovara s njim o nekim ozbiljnijim i zrelijim temama”, pa uglavnom saznajemo kako je dedo na porodičnim ručkovima bio lijepo raspoložen.

I na kraju, pratite li najave snimanja televizijske serije o Izetbegovićevom životu?

Nakon pročitanog scenarija Bakir Izetbegović je izjavio kako ne sumnja da će serija probuditi emocije kod gledatelja. Svakako, ni ja ne sumnjam u to.

Lik Alije Izetbegovića oživjet će glumci Burak Poyraz (u mladosti) i Yurdaer Okur (starije godine), Alijinu suprugu Halidu glumit će Görkem Yeltan, sina Bakira Izetbegovića Berke Üzrek, snahu Sebiju Fatoş Kabasakal, a kćerku Sabinu Izetbegović Dilşad Çelebi. Ne piše tko će igrati Ćele, Cacu, Šaju, Orića, Murata, Halida i Hasana Čengića, Fikreta Muslimovića, silne švercere, tajkune i prevarante, svu tu živopisnu menažeriju koju je okupljao prvi predsjednik.

Da li ste to očekivali?

Stoga, ništa se ne čudite. Bosna je zemlja čuda, prepatetična čak i za satiru. Spremite se za štafetu mladosti.