A sta je cilj ostalih emisija, serija, filmova.. da ne kazem I foruma, chatova, raznih fejzbuka? Valjda da zabavi I zaintrigira ljude, bar sto se mene tice. Fanatizam ostavljam postrani I ljude koji to pretvore u nesto licno.
Osobno, najvise volim kad su Ispovesti pa se prica o raznim temama I iskustvima, dolaze gosti da kazu sve ono sto inace ne mogu.. o kradji beba na Balkanu, sektama, ubijstvima. Pa se javljaju ljudi koji im, mozda, kasnije mogu pomoc I tako. Pa dodju novinari I ljudi iz naroda da ispricaju svoju pricu, nekad tabu teme vezane za drzavu, politiku I sl. o kojima se ne prica ni na jednoj drugoj televiziji. Znaci nije nemoral 24/7, a i kad bi bio.. ljudi vole gledat razlicite stvari. Zar trebamo gledat samo normalne stvari da bi bili normalni? Il smo nenormalni jer gledamo nenormalne stvari? Sta hoce gledat covjek koji gleda npr. horor Saw? Ko smo mi da osudjujemo I da li osudjujemo to dok gledamo il dok gasimo TV?
Da je bar svako ko osudjuje gledanje rijalitija I slanje poruka za isti sam poslao neku poruku za humanitarne svrhe, gdje bi nam bio kraj. 5,5 miliona na finalno vece Zadruge. I sta sad? Pa zar neko stvarno misli da rijalitija nema, da bi ti ljudi slali pare u humanitarne svrhe? Dajte molim vas. Kao sto rekoh, ne posluzujem se toga jer nisam luda, al volim pogledat ponekad ako mi vrijeme dozvoljava. I sta sad?

Neki gledaju serije pa komentarisu pa filmove pa sta susjed radi pa komentarisu.. I sta se to razlikuje od gledanja rijalitija I komentarisanja istog? Jos kad mi neko kaze, zar nema pametnijeg posla/programa.. pa, u ovom trenu zelim da gledam rijaliti, a ono pametnije cu mozda kasnije. A sad, Papađenja.

„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“