Srebrenica - genocid

[Heidi]

i toga se sjeti jednom godisnje kad vidi na tv-u

[blento59]

daleko mu kuca od moje

[Lavlje_srce]

Sjetio sam se svega prije mozda mjesec dana kada sam setao Dobrinjom u Sarajevu.
Kada sam dosao do kraja tamo prema Lukavici i vidio prizor pored neke crkve kompletna desna strana tijela mi se najezila i fakat sam pomislio da cu nadrljati kada sam vidio bradonje koji prelaze neku livadu i nose crne zastave sa kosturskim glavama.

Kakva nocna mora, nevjerovatno. To je nama nas Dayton dao - najbizarniji mirovni sporazum ikad, eksperiment u praksi nad Bosancima. Ups, Bosanci po Ustavu ne postoje, pardon. Ali ti sa bradama i crnim zastavama ce na kraju balade postati najveca glavobolja samim Srbima. Ne mogu dozvoliti da imaju grupacije ratnickih plemena srednjovjekovnog imidza u sred Evrope, niti im je moguce izvesti izolaciju od Evrope. Jedino sto mi je u njihovoj politici jasno je da zele nezavisnu RS i mrze BiH, naivno misleci da bi nezavisnoscu svi njihovi problemi nestali. A oni bi tek tada izasli na vidjelo u svoj svojoj 'ljepoti', jer su dozvolili takav nepotizam i korupciju da je to kao u prici. Tu je sav apsurd nacionalizma, dovedes svog prvo da poubija sve koji nisu 'tvoji', a onda da te opljacka. Kao u toj formuli to nema veze, 'nasi smo'. A obicni covjek nek se pati, bolje nije ni zasluzio. Sve u svemu jedno ogromno fuj.

I tako iz godine u godinu, od Potocara do Potocara. Valjda dok suze ne presuse, ili dok se svi ne preselimo na drugi svijet - sta prvo dodje.

[evergreen]

Par ilustracija, za one koji nisu bili tek približan prikaz onog što predstavlja Srebrenica i Memorijalni centar u Potočarima

[evergreen]

...

[evergreen]

....

[evergreen]

...

[evergreen]

.

[mrki62]

Ovo moje javljanje nije ni slučajno provokacija.
Cca 100.000 ljudi je poginulo u BiH i to se nekako namjerno zaboravlja a namjerno se favorizira Srebrenica i nije ni čudo da je se zločinci kazniti samo za 8.000 ljudi a za onih cca 90.000 haman pa ništa.
Kontam,...... i to je nečiji dogovor.

PS. opet ponavljam, nije provokacija, već samo na glas razmišljam.

[Anonimus 9]

Ovo moje javljanje nije ni slučajno provokacija.
Cca 100.000 ljudi je poginulo u BiH i to se nekako namjerno zaboravlja a namjerno se favorizira Srebrenica i nije ni čudo da je se zločinci kazniti samo za 8.000 ljudi a za onih cca 90.000 haman pa ništa.
Kontam,...... i to je nečiji dogovor.

PS. opet ponavljam, nije provokacija, već samo na glas razmišljam.

Kako si ti bezobrzan lik malo je reci

pa imaj malo poštovanja prema zrtvama ,srebrenica se forsira jer je tu izvrsen najmasovni zlocin stradanja CIVILA ,svaka zrtva treba da se poštuje na sve tri strane ,skontaj se malo haveru na forumu ima ljudi koji su nekog spustili u Mezarje zamisli kako je tim ljudima kad procitaju tvoj post i ako nije bitno sto si ti to napiso neki su navikli to od tebe suzdrzi se malo i neprovociraj više .

[mrki62]

Kako si ti bezobrzan lik malo je reci

pa imaj malo poštovanja prema zrtvama ,srebrenica se forsira jer je tu izvrsen najmasovni zlocin stradanja CIVILA ,svaka zrtva treba da se poštuje na sve tri strane ,skontaj se malo haveru na forumu ima ljudi koji su nekog spustili u Mezarje zamisli kako je tim ljudima kad procitaju tvoj post i ako nije bitno sto si ti to napiso neki su navikli to od tebe suzdrzi se malo i neprovociraj više .

Opet ponavljam , nije provokacija a ti il bilo ko skontajte koliko je žrtava bilo u BiH i jel se te žrtve namjerno zanemaruju ili ne?!
Dalje, jel slučajnost presuda za Karadžića baš za Srebrenicu a za ostale dijelove BiH ništa, nema osude ni presude!
Nek sam ja haver, al ima vas i tupih i glupih , koji ste ofarbani raznim farbama i zato i jeste tako - kako je!
Ti i tebi slični uvelike pomažete zločincima, da budu kažnjeni za Srebrenicu a one žrtve ( njih cca 90.000 ) treba zaboraviti i nikad ne spomenuti jer je više cca 8.000 od cca 90.000 ,.............. u matematiki jeste ljepota al vi te ljepote nikad vidjeti nećete - ako se ne potrudite.
Trebate se potruditi pa zbrojiti dva i dva a emocije pustite za najmilije.

[Krokodil Behko]

Mrki. Koliko sam ja razumio Anonimusa, on je i oca i majku, spustio u mezar,
tokom minulog rata, kao žrtve agresije na BiH.

Čovjek ti fino kaže

skontaj se malo haveru na forumu ima ljudi koji su nekog spustili u Mezarje zamisli kako je tim ljudima kad procitaju tvoj post

On je svjestan realnosti da je u Srebrenici, počinjen genocid i da je to najveći masakr tokom minulog rata pa to razumije i suglasan je sa tim. Dakle, neko ko je izgubio oba roditelja, na nekom drugom kraju BiH, koliko razumjeh.

A ti si mu odgovorio

Ti i tebi slični uvelike pomažete zločincima, da budu kažnjeni za Srebrenicu a one žrtve ( njih cca 90.000 ) treba zaboraviti i nikad ne spomenuti jer je više cca 8.000 od cca 90.000 ,.............. u matematiki jeste ljepota al vi te ljepote nikad vidjeti nećete - ako se ne potrudite.
Trebate se potruditi pa zbrojiti dva i dva a emocije pustite za najmilije.

Nećemo puno pričati.
Zamolio bih te da ne vrijedjaš ljude i njihove uspomene na najbliže, koje su
izgubili u ratu.

[mrki62]

Aha, ti bi mene zamolio da moram misliti kao ti.
Ok, no frks al ako se bilo koja tema bude otvorila u vezi presuda u Hagu sa sličnim poimanjima, koje sam opisao, molio bih te da ih zaključaš a kasnije brišeš jer zašto bilo šta kad se ima Srebrenica i to svo vrijeme i nema potrebe da se čudimo bilo kakvoj presudi kad i ne kontate u kom grmu leži zec,...... možda jedino blento59 sa ovog foruma skonta nečiju prljavu igru al to je kod vas sve čisto!

[Krokodil Behko]

Nikakve teme o Srebrenici, nisu ni zaključavane ni brisane.

Ne laži!

Završili smo diskusiju!

[Blackhawk]

Sud Bosne i Hercegovine osudio je Sašu Zečevića, Radoslava Kneževića i Marinka Ljepoju, bivše pripadnike srpskog interventnog voda prijedorske policije, na po 23 godine zatvora zbog zločina počinjenog na Korićanskim stijenama, kada je strijeljano blizu 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca.

Da nebi rekli da sude samo za Srebrenicu....

[nezaboravna]

182127_446403762059159_23074749_n.jpg

307674.jpg

307675.jpg

307673.jpg

Jos mlijeko u flasici bilo

[mrki62]

Ko ima vremena, nek čita :




Srebrenica je sveto mjesto Bosne!



Dvadeset godina nakon početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, izgleda da se entitet RS pojavljuje kao „nagrada“ za agresiju. U brojnim gradovima Podrinja, prije agresije 1992. godine, Bošnjaci su bili većinsko stanovništvo. Gradovi Foča, Višegrad, Bratunac, Srebrenica, pa Rogatica i Vlasenica, danas su nažalost ostali bez Bošnjaka. Gdje su stotine hiljada Bošnjaka s prostora koji se danas zove entitet RS, kuda su nestali ti brojni ljudi, šta im se desilo... Ko je odgovorana što danas nema Bošnjaka u Banjoj Luci, ko ih je pobio i protjerao iz Prijedora; ko im je porušio Aladžu, Ferhadiju, Arnaudiju, Sinan pašinu, Aziziju, Atik, Turhan Emin begovu i stotine drugih džamija širom Bosne? Ko ih je fizički istrijebio i uništio svaki materijalni znak njihove kulture? Da li se to zove genocid i kulturocid? Kako je moguće da se na masovnim grobincama i ruševinama bošnjačkog naroda gradi entitet pod imenom RS?

Profesor David Pettigrew upozorava, prije svega, na linguistic violence (lingivističko nasilje) u nazivu jednog entiteta koji po imenu daje na znanje da je to entitet samo srpskog naroda.[1] Drugi narodi su obespravljenje i poniženi, jer ih ekskluzivnost imena unaprijed odbacuje i onemogućava da budu ravnopravni. Stotine hiljada građana danas su diskriminirani imenom manjeg entiteta i onemogućeni da žive u slobodi kao ljudska bića. Naziv tog entiteta izaziva psihički nemir i egzistencijalnu nesigurnost kod prognanih Bošnjaka. Mnoga bošnjačka djeca danas su građani drugog reda u školama tog entiteta jer se nad njima nastavlja kulturocid – oni ne mogu razvijati svoju bosansku i bošnjačku kulturu i učiti bosanski jezik, bosansku i bošnjačku povijest, bosansku geografiju, slobodno njegovati patriotizam prema Bosni. Na naše pismo u kojem zahtijevamo da se zaštite prava bošnjačke djece u školama entiteta RS, njihovo pravo da uče svoj jezik i svoju kulturu, nikada ministar Anton Kasipović nije odgovorio. Ta djeca i omladina nemaju nikakvih prava u entitetu koji ima svoju krsnu slavu, koji je postao etnoklerikalna i monoetnička teritorija u BiH kojom upravljaju vladike i tajkuni.

Zaboravili smo, a posebno bošnjački političari, da je entitet RS nastao kao rezultat ratnih pohoda Miloševićevog režima s Jugoslovenskom armijom i paravojnim formacijma SDS. Zaboravili smo da je entitet RS rezultat genocida koji je počeo 1992. nad Bošnjacima širom BiH i koji se u svoj monstruoznosti okončao u Srebrenici 1995. godine. A naša rana Srebrenica govori nam kako je nastao entitet RS na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine.



A) Ekskurs: Prijeratno destabiliziranje Bosne osamdesetih godina 20. stoljeća



Genocid u Srebrenici 1995. godine nije slučajan događaj – on je rezultat višegodišnjeg velikosrpskog nastojanja da se Bosna destabilizira i potčini srpskom interesu. Destabiliziranje Bosne posebno je vidljivo osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kad se planski produciraju afere iz velikosrpskog komandnog mjesta u Beogradu. (Taj velikosrpski centar podrazumijeva SANU, Jugoslovensku armiju, SPC i Udruženje književnika Srbije iz Francuske 7.). Tada je najmoćniji političar u SRBiH bio Hamdija Pozderac, a s njim Branko Mikulić i Braco Kosovac. Džemal Bijedić je, nažalost, poginuo 1977. u avionskoj nesreći nadomak Sarajeva. Na Hamdiju Pozderca 1979. usmjerio je plansko destruirajuće dejstvo Vojislav Šešelj, koji je u magistarskom radu Brane Miljuša otkrio falsifikat. Za taj falsifikat Šešelj je proglasio Pozderca odgovornim, jer ga nije uočio na vrijeme. To je bio jasan udar na Pozderca kao partijskog funkcionera i na njegovu znanstveno-stručnu ličnost kao profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Šešelj je ovim napadom na Pozderca, ustvari, amortizirao proces dezavuiranja N. Kecmanovića kao jugoslovenskog unitariste u BiH što je u to vrijeme bila osnovna linija velikosrpskog nacionalizma. A srpski unitarizam je u osamdesetim godinama postao glasan sa pričom o neravnopravnosti Srba u Jugoslaviji i nužnošću izmjene Ustava iz 1974. To je posebno naglasio Memorandum SANU 1986. Pozderac je bio na čelu komisije koja se brinula oko ustavnih pitanja i pritom je nastupao kao nepokolebljiv čuvar Ustava iz 1974. Zbog toga je bio otvorena meta velikosrpkog etnonacionalizma. Pored Hamdije Pozderca primitivni Šešelj je optužio za „muslimanski nacionalizam“ i Hasana Sušića i Atifa Purivatru.

Pored toga, velikosrpski projekt na teritoriji SR BiH iznalazi „veliku opasnost“ i početkom 1983. godine pokrenut je sudski proces protiv “grupe muslimanskih fundamentalista i kontrarevolucionara”. Ovi nesretni ljudi nisu bili nikakvi rušitelji Jugoslavije, kontrarevolucionari, jer njihova religijska svijest nije mogla ugroziti politički sistem... Možda su doista u svojoj punini obistinjene one tvrdnje koje su govorile da početkom devedesetih godina Bošnjake „preuzimaju“ najnekompetentniji i najslabiji među njima, oni koji će sa svojim vizijama postati lahak plijen velikosrpskog Levijatana koji se digao da uništi Bosnu, tj. oni koji ne znaju u šta se upuštaju.

Usljedila je afera Agrokomerc početkom 1987. i pripremila definitivno unišenje Hamdije Pozderca koji je sav skrhan umro u Sarajevu 1988. godine, a na njegovo mjesto je došao Raif Dizdarević. Poslije Osme sjednice CKSK Srbije u septembru 1987. Milošević je preuzeo kormilo srpske politike i pokrenuo opasne antibosanske procese. Planskim vođenjem afera velikosrpska politika iz Beograda pripremila je teren da Bosnu počne podvoditi pod svoj interes i u njoj je oformljena struktura koja je služi Beogradu. Agresija na Bosnu i Hercegovinu je započela 1991-1992, a Bošnjaci nisu vjerovali svojim očima da gradovi istočne Bosne gore! Tako je uništena Srebrenica u julu 1995. po naredbi Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, naravno kao „zaštićena zona UN“ što uvodi i odgovornost međunarodne zajednice za zločin genocida.



B) Ekskurs: Otkud entitet RS na teritoriju Republike BiH?



Odgovor na ovo pitanje kazuje nam da je taj entitet rezultat kontinuiranog antibosanskog djelovanja velikosrpske politike u dvadesetom stoljeću. U njemu se pokazuje velikosrpsko planiranje i operiranje na teritoriju Bosne kao da se radi o „srpskoj zemlji“. Dakle, entitet se pojavljuje kao rezultat planirane i strateški vođene destrukcije države BiH svim raspoloživim sredstvima srbijanskog režima od kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Entitet RS na teritoriju Republike BiH rezultat je genocida i drugih zločina protiv čovječnosti i elementarnih kršenja ljudskih prava Bošnjaka. On je rezultat nasilja koje se sprovodi pomoću otvorene agresije Jugoslovenske armije i paravojnih pobunjenički formacija SDS u BiH. Nikada se entitet RS ne bi uspostavio bez političke, vojne, ekonomske i logističke podrške Srbije s Miloševićem na čelu i Jugoslovenske armije koja je ustvari bila srpska vojska pod drugim imenom.

Entitet RS, također, izraz je cinizma i nemorala politike, velikog i neljudskog previda da je nastao na stotinama masovnih grobnica civila i nedužnih građana BiH.

Kad čuju pitanje o nastanku entiteta RS na tlu Republike Bosne i Hercegovine cinici podmeću odgovor u kojem se pozivaju na „volju srpskog naroda“ i „historijske težnje za ujedinjenjem Srba u jednu državu“. Ulazeći u „argumentacionu osnovu“ ovog ciničkog odgovora pokazuje se da je riječ o spekulaciji koja nam podmeće neko navodno „pravo“ da se srpski narod „ujedini“ kao da više niko drugi ne postoji u okruženju na prostoru Bosne. Ova pseudoznanstvena, voluntaristička, ideološka kategorija „volja naroda“ izraz je ciničkog i nemoralnog razumijevanja ljudskih odnosa, jer se pokušava provući misao da je riječ o nečemu sasvim normalnom, humanom, opravdanom, što se mora zadovoljiti ili ostvariti kao da se radi o nevinoj dječijoj igri, a ne o iracionalnom buncanju koje ne vidi vlastite zločine. Ova lažna kategorija pred nas podmeće agrarno-kolektivistički duh, tvrdeći da je to volja svih Srba na svijetu. Takva „volja“ je mistificiran izraz nepoštivanja i nepriznavanja ustavno-pravnog poretka Republike BiH kao države ravnopravnih i slobodnih građana i naroda. Ta volja je „neupitna“ i kao takva ona je „valjana osnova“ entitete sa srpskom većinom. Ali, nikada se ne spominje volja pobijenih i protjeranih građana, naprimjer, Bošnjaka iz Podrinja. Ne pominje se ni slučajno da je ta „volja“ izvor zla i stradanja ljudi, da je ona izraz jednog megalomansko-ludačkog sna o velikom narodu. Zbiljski ne postoji nikakva „volja naroda“ kojom bi se mogao opravdati genocid nad Bošnjacima Srebrenice ili uništavanje Bošnjaka sanske doline. To znači da ne postoji ljudska argumentacija za zločin, odnosno ne postoji nikakvo racionalno ljudsko opravdanje za genocid nad Bošnjacima u ime velike Srbije. Velikosrpska naracija jeste pokušaj da se zločinci zaklone iza ljudi koji nisu krivi, ali ona je raskrinkana u Hagu gdje se sudi zločincima. Ali, u Hagu se, nažalost, ne sudi velikosrpskom projektu i njegovom djelu na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Djelo zla još stoji tu u svojoj zločinačkoj konstrukciji da svjedoči o ljudskom nemoralu.

Velikosrpski političari dejtonske Bosne upozoravaju da je entitet RS „ustavna kategorija“. To je jasna poruka – ne dirajte u to i ne pomišljate da možete razviti neku vrstu skeptičkog govora o njegovom imenu i postojanju! Postavljanje nečega kao „ustavne kategorije“ trebalo bi nas spriječiti ili zaplašiti da o tome ne mislimo. Budimo odgovorni i pitajmo se: Kako je taj entitet postao ustavna kategorija? Otkud ta tvorevina na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine? Razumijemo li situacije u kojoj je taj entitet postao „ustavna kategorija“? Možemo li pojasniti na koji način je taj entitet postao ustavna kategorija? A gdje je nestao Ustav Republike Bosne i Hercegovine? Da li je cilj svih mirovnih pregovora oko države Republike Bosne i Hercegovine bio da se suspendira njezin Ustav ili da ga se pod prisilom promjeni? U dijelu pitanja, naravno, sadržana je velika odgovornost međunarodne zajednice i bošnjačke politike oko koje su vremenom nastale brojne kontroverze, ali i bošnjačkih intelektualaca koji su oportunistički i neodgovorno iščekivali šta će na kraju da bude. Velikosrpska politika implicira da ako je uspjela nasilu ugurati entitet u ustavnu materiju dejtonskog ustava iz Anexa IV, onda više niko nikada ne smije postaviti pitanje o tome otkud tamo taj entitet. To pitanje se ne smije postavljati – na to se trebaju posebno upozoriti Bošnjaci. Smatra se, naime, da je to završena stvar za sva vremena i da je niko ne može dovesti u pitanje! Ali, to baš nije tako. Mi kao savjesni i odgovorni građani Bosne i Hercegovine moramo postaviti pitanje o porijeklu tog entiteta! Je li taj entitet tu milošću Božijom, pjevom ptica selica, voljom naroda, prirodnom nepogodom ili nekim drugim načinom pristigao?



Tri politike spram Srebrenice i Žepe

Na stradanju građana Srebrenice i Žepe mogu se pratiti tri različite politike koje od jula 1995. godine produciraju bošnjačku postratnu agoniju.

Prva, jasno vidljiva i formirana politika je veliksorpska politika koja je Srebenicu uračunala u svoj posjed. Ta politika je vođena i razvijana iz Beograda i pokazuje se kao projekt ostvarenja „historijskog cilja“ da „svi Srbi žive u jednoj državi“ i da se Drina učini srpskim posjedom ili „kičmom srpstva“. Pritom, kao konzekvencija tog velikosrpskog cilje, za druge ostaju masovne grobnice i zgarišta, odnosno Drina kao najveća masovna grobnica Bošnjaka. U julu 1995. godine velikosrpska politika je svjesno, planski i iz strateških razloga („čiste“ Drine za Srbe) izvršila zločin genocida nad Bošnjacima Srebrenice koji su bili većinsko stanovništvo u regionu (pored Srebrenica, Bošnjaci su prema popisu iz 1991. većina u Bratuncu, Vlasenici, Zvorniku, Višegradu, Foči, Rogatici).

Druga politika je ona koju sprovodi internacionalna zajednica, prije svega UN i EZ/EU, prema agresiji na R BiH i stradanju Srebrenice. Ova politika se prvo pokazuje u ciljanom odvođenju Republike BiH za pregovaračke stolove kojima upravljaju britanski diplomati, a ne radi se na unapređenju podrške u odbrani od agresije. Drugi jasan smjer ove politike prema R BiH i Srebrenici prezentiran je u reduciranju bosanske i bošnjačke katastrofe, Bošnjaka i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na prazno humanitarno pitanje i stavljanje naroda u rezervat koji se zove „sigurna zona“. UN nisu zaštitile „sigurne zone“ i one su postale lahak plijen srbijansko-srpskih osvajača. Još je veći nemoral i cinizam internacionalne zajednice u tome što su te zaštićene „sigurne zone“ predate u Dejtonu pod vlast i upravu srpskim zločincima koji su ih uništili. Taj nemoralni čin se dogodio na kraju dvadesetog stoljeća u srcu Evrope.

Treća politika je ona bošnjačka koja je na Srebernici pokazala svoju povijesnu nedoraslost, nemoral i neodgovornost. Ona je naivno povjerovala u UN i naraciju da će one štititi goloruki narod u sigurnim zonama opkoljenim srbijansko-srpskim ubicama. Političke i intelektualne snage bošnjačkog naroda zastale su na konstatacijama i deskripcijama stanja stvari, a nisu razvile nikakvo plodonosno djelovanje koje bi dalo prepoznatljiv rezultat, bar donekle nadomjestilo velike ratne gubitke, i vodilo vidljivom razvoju srebreničkog krajolika, povratku prognanog naroda, izgradnji humanog ambijenta života, tj. cjelovitom rješenju koje bi anuliralo zločin genocida u perspektivi. Jesu otvorene nekolike manje fabrike, nekoliko privatnika je pokrenulo svoje male i skromne poslove, općinska vlast je u granicama budžeta dozirala sredstava budžetskim korisnicima... Onda bi tokom jula na mezarju u Potočarima proučili fatihe za žrtve, isplakali se i razišli daleko od mjesta stradanja... Ofarbane fasade zgrada u današnjoj Srebrenici daju lijepu sliku krajolika i ništa više. To je mjesto gdje se poslije ukopa bošnjačkih žrtava postroje četnici i marširaju kroz grad! Srebrenica je danas mrtav grad!

Pitanje koje slijedi iz ovoga je sljedeće: zašto se Bošnajci nisu vratili u Srebrenicu poslije kraja rata? Prvi dio odgovora glasi: zato što je bilo neshvatljivo da mjesto u kojem je napravljen genocid pripadne onome ko je taj genocid izvršio. Taj odnos prema žrtvama i prostoru koji je planetarno mjesto bola, pokazao je da postoje skrivene ciničke strategije za ovaj grad i bošnjački narod. To danas znamo svi i svi šutimo, kao da nam to ne izaziva moralnu tjeskobu i dileme, kao da je to sasvim normalno, kao da je to novi princip ljudskog djelovanja itd. Druga bitna stvar koja se veže uz ovo jeste to da je bošnjačka politika pristala na ovaj cinizam i da nije u stanju da se otrgne njegovoj logici. Ta naivna politika još nije shvatila da je već poražena u nemoralnom i ciničkom odnosu prema bošnjačkom stradanju. Rezultat toga je prazan krajolik, pustinja, ruinirani objekti, praznina bez životnih sadržaja, mjesto koje nestaje. Odgovornost je na svima nama!

Bošnjaci, nažalost, ne reaguju adekvatno na pitanje o Srebenici. Kao da žele da zaborave njezinu stravu? Prisjete se srebreničkog stradanja s vremena na vrijeme, od dženaze do dženaze.



Šta da se radi sa Srebrenicom danas?

Ovo pitanje možemo pratiti kroz tri scenarija ili tri moguća odgovora u perspektivi?

Prva dva scenarija

Prvi – Srebrenica na lokalnim izborima dolazi u ruke srpske političke grupacije i negator genocida. Prema ovom scenariju dovršava se genocid i slijedi definitivni nestanak Bošnjaka. Povratnici nemaju povjerenja prema srpskim vlastima. Srpska politika kao velikosrpska politika negira genocid, ne pristaje na poštovanje žrtava, nastavlja plansku dehumanizaciju Bošnjaka, predlaže izmještanje mezarja u Potočarima, okolo pravi crkve gdje nikada nisu bile, postrojava četničke Dangićeve jedinice, posrbljava prostor preimenovanjima ulica i toponima, uznemirava i zastrašuje stanovništvo... U roku od dvadeset godina tu više nema Bošnjaka. Ovaj mračni scenarij je sasvim izvjestan ako imamo u vidu druga mjesta poput Foče, Rudog, Čajniča, Rogatice, Višegrada koja su ostala bez Bošnjaka poslije agresije 1992. godine ili ako se sjetimo mjesta s desne strane Drine u današnjoj Srbiji koja su „ispražnjena“ od Bošnjaka u 19. stoljeću, kao što su Beograd, Šabac, Loznica, Soko, Kladanj, Karanovac (Kraljevo), Užice, Valjevo i dr. Ko danas pominje bosansku zemlju zbog koje se Husein Gradaščević 1831. digao protiv sultana, vodio borbu i pokret za autonomiju Bosne?

Zašto danas velikosrpskoj politici treba negiranje genocida? Negiranje genocida i pravljene slike da je to neistinita procjena i presuda velikosrpska politika priprema nove osvajačke i zločinačke poduhvate nad Bosnom i Bošnjacima. Negiranje genocida je opravdavanje zločina velikosrpskih barbara. Zašto ukazivati na ovaj scenarij? Na ovaj scenarij potrebno je ukazati zbog jasne politike, nastavljajuće velikosrpske antibosanske politike negiranja genocida u Srebrenici i neprihvatanja bilo kakve odgovornosti Srbije za zločine u Bosni. Iza ovoga stoji fundamentalna srbijansko-srpska pozicija – nepriznavanje nezavisne i samostalne Republike Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao samostalnog i autohtonog naroda. Danas velikosrpska politika iz Beograda smatra entitet RS svojim strateškim ratnim plijenom iz neuspjelih ratova tokom devedesetih godina. Prema entitetu RS u BiH određuju se vlade i predsjednici u susjednoj Srbiji.

Drugi scenarij, na čelu Srebrenice ostaje predstavnik bošnjačkog naroda. To je moralno i ljudski, ali osvrnemo li se na zadnjih deset godina vidjećemo da bošnjačka politika nije uspjeli od Srebrenice napraviti bolji grad. Bošnjačka politika iz Sarajeva, čini se, nije znala kako razvijati Srebrenicu. Po ovom scenariju nastavlja se politika bez vizija i ideja za oživljavanje grada. Napredak je postepen, vrlo spor, politička klika se bavi jeftinim mešetarenjem, koristi nesreću Srebrenice za manipulacije. Parama Srebrenice nicale su kuće, naselja i zgrade po Tuzli, Lukavcu, Sarajevu, Vogošći, Kladnju i drugim mjestima, u naselja srebreničkih izbjeglica... Gledajući sa strane dženaze u Srebrenici izgleda kao da su desetine hiljada ljudi došle zbog reisa, političara i stranih ambasadora, uglednih zvanica, svjetskih delegacija, a ne radi odavanja počasti ubijenima koji su iskopani iz masovnih grobnica... Srebrenica je, na našu žalost, neadekvatno pozicionirana na spisku prioriteta bosanske i bošnjačke politike. Ljudi iz Srebrenice govore da je grad mogao postati Zlatenice koliko je bilo novčanih sredstava i obećanja u njegovo ime. Bošnjačka politika, nažalost, nije imala konstruktivno-strateškog pristupa pitanju Srebrenice odmah poslije genocida 1995. godine. Čak bošnjački predstavnici u Dejtonu nisu ni pominjali katastrofu ovoga grada dok su pristajali na podjelu države na dva entiteta. Nakon presude Internacionalnog suda pravde u Hagu 27. februara 2007. nisu poduzeli ništa bitno da iščupaju Srebrenicu iz kandži onih koji su je ubili. Obmanjivali su nas da je Srebrenica spašena od zločinaca!



Šta raditi sa Srebrenicom?

Potrebno je poći od Rezolucije Vijeća sigurnosti broj 819. o Srebrenici i kasnije rezolucije o Goraždu i Žepi kao sigurnim zonama UN i Presude Međunarodnog suda pravde u Hagu za genocid iz 2007. Mladićeva i Karadžićeva vojska uz podršku jedinica iz Srbije uništila je sigurnu zonu Srebrenica u julu 1995. godine i izvršila zločin koji je Presudom iz 2007. označen kao zločin genocida. U sigurnoj zoni Srebrenica 1995. bošnjački narod je ostavljen zločincima bez ikakve zaštite i tako izdan od UN. Postao je, nažalost, žrtva najvećeg zločina poslije Drugog svjetskog rata u Evropi. Za stravična stradanja Bošnjaka Srebrenice odgovorne su UN i tadašnji predsjednik Buthros Buthros Ghali, holandski bataljon, komandant UNPROFOR-a, predsjednik i članovi predsjedništva Republike BIH, komandant i cijeli štab Armije R BiH.



Treći scenarijo

Po trećem scenariju, Srebrenici mora biti data autonomnost, samoodređenost, posebnost i specijalni status – ona ne može biti u sastavu ili pod vlašću entiteta čija je vojska i policija u njoj izvršila zločin genocida. Za Srebrenicu se mora osigurati status samostalne oblasti pod ingerencijama države BiH i UN. Omogućiti da oni koji su je ubijali vladaju njome – to je neviđeno, nemoralno, nehumano i ilegalno antibosansko djelovanje. Oni koji nisu svjesni toga nanose joj moralnu, pravnu, antropološku i kulturnu nepravdu, tj. dovršavaju njezino potpuno uništenje koje je započela vojska i policija današnjeg etniteta RS. Smatram da Evropljani u Srebrenici ne smiju dozvoliti da pobijedi fašizam, jer Bošnjaci još sami nisu dovoljno jaki da vrate pravdu i slobodu u nju. Uz to stoji bitna napomena: samo izdvajanje Srebrenice i Žepe iz okvira entiteta RS omogućava i osigurava da u budućnosti zločin genocida ne bude način rješavanja međuljudskih i međudržavnih odnosa. Na taj način će se jednom za svagda završiti velikosrpska i velikohrvatska antibosanska politika, to jest podmukla politika da se na račun Bosne i Bošnjaka namire i rješe svoje nacionalne probleme srpski i hrvatski manijakalni stratezi nacionalističke politike. Ovaj scenarijo podrazumijeva odgovornu politiku koja je spremna da se suoči sa zlom i njegovim rezultatom. Ovdje se misli na snažnu odlučnost da se država Bosna i Hercegovina uspravi i počne štititi svoj integritet i dostojanstvo. U ovome scenariju pokazuje se pitanje o budućnosti države Bosne i Hercegovine. Bosna će se graditi na Srebrenici, tj. na moralnom, političkom i kulturnom odnosu prema Srebrenici.

Bošnjaci moraju tužiti entitet RS pred domaćim i međunarodnim sudovima i UN te zahtijevati da se taj entitet obespravi i suspendira po pitanju bilo kakvih nadležnosti u Srebrenici i Žepi kao sigurnim zonama UN. Na tim sudskim procesima moraju se angažirati najbolji domaći i inostrani pravnici i profesori kojima će političke strukture omogućiti kvalitetno djelovanje. Entitet RS je počinio genocid i to je polazište za oslobađanje Srebrenice i Žepe iz njegovog smrtonosnog zagrljaja. Bošnjački političari koji ne misle tako nemaju pravo više obmanjivati narod Podrinja i moraju snositi odgovornost. Srebrenica i Žepa nikada se neće moći razviti pod vlašću entiteta koji ih je „usmrtio“. Ono što sada entitet radi jeste postepeno zakopavanje grobnice koja je otvorena 1995. godine. Vladari entiteta smatraju da će Srebrenica biti zaboravljena u perspektivi.

Postojanje naziva entiteta Republika srpska direktno diskriminira žrtve genocida i u njima stvara strah od novih zločina. Za to stanje bošnjačka politika snosi odgovornost jer još nije poduzela korake da se srebreničkim žrtvama vrati dostojanstvo i da se „oslobode“ vlasti Karadžićevih nasljednika i ubica.

Bošnjačka i bosanska politika, narodna i nacionalna politika Bošnjaka i Bosanaca, moraju iznijeti jasan zahtjev za promjenu statusa Srebrenice i Žepe, neovisno od velikosrpskog projekta. S tim treba otpočeti detaljno preispitivanje tzv. Dejtonskog ustava koji je podmetnut u Annexu IV Općeg okvirnog sporazuma o miru, sporazuma koji je odavno napušten i koji nije sproveden. Iz toga se moraju izvući detaljne konzekvence i vrlo jasno zahtijevati povratak na Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji je agresijom i tzv. „mirovnim pregovorima“ nelegalno suspendiran. Bosna se, dakle, mora vratiti svome legalnom okviru postojanja i spasiti od opasnih, ograničenih i naivnih bošnjačkih politika „dogovaranja naroda“, etnoklerikalnog reduciranja bosanske državnosti, povijesti i kulture koje odgovaraju velikosrpskom i velikohrvatskom partnerskom destruiranju bosanskohercegovačke državnosti.

Prof. dr. Senadin Lavić

Fakultet političkih nauka Sarajevo

[komsija]

PRIZNANJE SPECIJALNOG IZASLANIKA
Yasushi Akashi: UN je kriv za genocid u Srebrenici

Nekadašnji specijalni izaslanik UN-a za bivšu Jugoslaviju je u razgovoru za Večernji list rekao da su Ujedinjene nacije odgovorne za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.
Akashi je rekao da se koncept sigurnih područja pokazao promašajem i da ta područja nikada nisu bila sigurna.

"Za to je bilo potrebno znatno više trupa UN-a nego što ih je ondje bilo angažirano. U Srebrenici smo imali četiri ili pet stotina slabo naoružanih holandskih vojnika. Osim toga, UN na terenu nije imao nikakve informacije o napadu Srba na čelu s Karadžićem i Mladićem. Možemo reći da je to bila izgubljena igra. Sat vremena nakon napada NATO-ovih snaga na položaje Srba, primio sam telefonski poziv komandanta holandskih snaga, koji je zatražio zaustavljanje NATO-ovih udara, jer su njihove bombe padale preblizu holandskih trupa. Osjetio sam potrebu izraziti nezadovoljstvo njegovom željom, no NATO je ipak zaustavio napade te je Srebrenica pala. U to vrijeme niko, ama baš niko, nije mogao zamisliti šta bi se ondje moglo dogoditi", rekao je Akashi.

Na pitanje da li je to bilo naivno, Akashi je rekao da niko nije mogao predvidjeti takvo neprijateljstvo srpske strane. On je rekao da je UN bio dio tragedije.

"Ne želim kritizirati poteze UN-ovih lidera, ali smo slali tri izvještaja Vijeću, u kojim smo naveli propuste koncepta sigurnih područja te tražili da se to izmijeni. Ali Vijeće nikada nije odgovorilo na to. Greška je kolektivna, isto kao i odgovornost. Vijeće je moralo biti poštenije, nije se ponašalo u skladu sa stvarnošću koja je vladala na terenu. Tako je došlo do velikog propusta u komunikacijskoj liniji između Vijeća i nas na terenu. Mi smo sjedištu UN-a javili da ne možemo obaviti zadaću uz ograničenja koja su nam bila dana. Bili smo bespomoćni", rekao je Akashi i dodao da najveći dio odgovornosti za genocid u Srebrenici leži na Vijeću sigurnosti.

(Klix.ba)

[nezaboravna]

MUP RS u Srebrenici zabranio ulazak stranim posmatračima
Na ovaj način BiH još jednom krši obavezu koja proizilazi iz članstva u Vijeću Evrope

Objavljeno 18.07.2012. u 09:11
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) ne dozvoljava ulazak međunarodnim posmatračima Vijeća Evrope u Policijsku stanicu u Srebrenici, saznaje Fena.

srebrenica%20grad.jpg

Posmatrači Vijeća Evrope, odnosno Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope čekaju razjašnjenje situacije da li njihova akreditacija koju su dobili od Centralne izborne komisije BiH uključuje mogućnost monitoringa u policijskoj stanici, izjavila je za Fenu Mary Ann Hennessey, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH, u povodu jutrošnjih dešavanja u Srebrenici kada posmatračima ove organizacije nije omogućeno da izvrše uvid u proces registracije birača.

Naime, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti je uputio zahtjev Centralnoj izbornoj komisiji BiH, smatrajući proces registracije kao dio priprema za predstojeće lokalne izbore

- U ovom trenutku, Ministarstvo unutarnjih poslova RS interpretira akreditaciju Centralne izborne komisije na način da ona ne uključuje policijske stanice i zato Vijeće Evrope traži pojašnjenje od CIK-a, kaže Hennessey.

Međutim, u Kongresu smatraju da su imali validne dozvore da promatraju sve aspekte predizbornog procesa i žele da rade taj posao u Srebrenici.

- Tako u ovom trenutku čekamo pojašnjenje CIK-a i namjeravamo ostati u policijskoj stanici dok ne dobijemo pojašnjenje da li je problem u akreditaciji CIK-a ili u Ministarstvu unutarnjih poslova RS-a, poručila je Hennessey.

Na ovaj način Bosna i Hercegovina još jednom krši obavezu koja proizilazi iz članstva u Vijeću Evrope

[Krokodil Behko]

Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida!



Na skupu SNSD-a u Srebrenici Milorad Dodik je ponovo uvrijedio žrtve masovnog pokolja tvrdeći sa govorničke bine kako u ovom gradu se nije desio genocid.

- O Srebrenici se sve vrijeme pokušavalo da pravi loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovdje počinjen genocid. Ja ovdje tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan po kojem su određeni stranci i bošnjački političari htjeli da nam nametnu krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili. Cilj je bio jasan, kako će opstati Republika Srpska ako je nastala na genocidu, rekao je predsjenik manjeg bh. entiteta sinoć u Srebrenici.

Dodik je, također, govorio kako RS u rusiji ima dobrog prijatelja, te da u Evropsku uniju "neće ako se to moralo pod svaku cijenu. I o ulasku u NATO sličnog je mišljenja.

- Nećemo u NATO bez Srbije, jer tada bi ovdje naDrini bila granica, rekao dodik cijelo vrijeme negirajući postojanje Bosne i Hercegovine, dok je entitet stavljao u kontekst države.

- Do našeg dolaska na vlast (SNSD op.a) bošnjački političari iz Sarajeva tražili su ukidanje Republike Srpske. Mi smo rekli da treba ukinuti BiH.

Iako se radilo o skupu za nadolazeće lokalne izbore, Dodik se dotakao i Turske, dok su investicije i načini kako poboljšati život građana općine Srebrenica ostali po strani.


Milorad Dodik sinoć u Srebrenici

- Nećemo dozvoliti da nam nameću bilo kakvu vezu sa Turskom, jer je ja je volim, isto kao što Bošnjaci ne vle Srbiju. Mi tu ljubav ne namećemo kao što oni pokušavaju nama. RS ima svoju jasnu poziciju i podršku Rusije, Izraela i drugih značajnih međunarodnih faktora.

Podsjećanja radi, Dodiku ovo nije prvi put da negira postojanje genocida u Srebrenici, iako je to potvrdio i Međunarodni sud pravde u Hagu.

Pitanje je samo, dali će i ovaj njegov istup proći bez odgovarajuće međunarodne reakcije kao što je to do sada bio slučaj.


d.avaz