Jeste li se naspavali?

[Zagorka]

aha,kako da ne.......podočnjaci- grudnjak mi treba za njih........

[Seljak]

Dobro,hvala ! A vi ?

Sunce, poput kakvog svijetlećeg insekta, pribodenog čiodom na ogromni plavi list pak - papira, grčevito pruža svoja zlatnožuta ticala kroz prozor moje sobe. Pipa po svim kutovima, zaviruje čak i pod jastuk, tražeći ostatke noćas skinutog mraka s očiju, kao nedvojbeni dokaz. Traži da se udjene u priču, makar i u sporednu rolu, slučajnog svjedoka, da objelodani,a ne može. Ne može, jer je bilo na drugoj strani, negdje drugdje, posipalo svjetlost iz zlatnog ibrika nekome drugom, dok smo se ja i sjutrašnja (sada jutrošnja) zora komešali pod pokrivačem, u mraku.
Nosnice mi još podražuje ugodni miris zagorjelog šećera, što se prosuo po šporetu i pokipjele jutarnje kafe.Gledam, usput, kako se zora, naga, izvlači ispod moga jorgana,žurno, poput, disciplinirane činovnice iz nekog državnog protokola, koja kasni na posao. Prespala ! I ne gledajući me, juri u kupatilo,odakle se , poput dva planinska potoka- jednog iz vodokotlića, drugog iz tuša - začu plahoviti šum vode . Oblači sivo - bjeličasti zimski mantil, futrovan perjastim oblačićima, oko vrata zavija svileni šal od morske pjene i hitro izlazi. S vrata mi upućuje koketan pogled, pun obećanja.
Počinje dan....budan sam - čini mi se.

[Nela]

nisam

[Krokodil Behko]

Ne pamtim, kad sam zadnji put ustao u sedam.

[Ruana]

Jok

[Zagorka]

od tri do pet,dobro je.....malo mi je soba neravna,ali polako koračam.....

[Trepavica]

Cini mi se da jesam.. :jutro

[Ciklama]

od tri do pet,dobro je.....malo mi je soba neravna,ali polako koračam.....

Beba, grčevi?

[Zagorka]

od tri do pet,dobro je.....malo mi je soba neravna,ali polako koračam.....

Beba, grčevi?

jap ..........proći će........

[Luna.]

od tri do pet,dobro je.....malo mi je soba neravna,ali polako koračam.....

Beba, grčevi?

jap ..........proći će........

proci ce grcevi, topli mu stomacic a i doktor ti moze dati nesto kao lefax... mom sinu je davala doktorica...

a volim sto se naso neko ko ce tebe driblat

[Zagorka]

sve navedeno ispunjeno

i mrš tamo

[Luna.]

[Bambi]

Ma kakvi, u 5 ujutru se probudila nisam mogla spavati

[IM_ex]

Nisam.
joj, vala, tetka li, tetka
Rekoh, nisam se naspavala, pa sam namjeravala otkinuti od dana sat, dva. Zauhar, ono, pomislih, a i merak je, vala, moci zavaliti se kad to pozelis.
Zaspala odmah. Cinilo se kao samo sto zaspah, cujem telefon. No, dok mi haos vlada mislima, dok se pokusavam sabrati pa biti sigurna da mi to osvice radni dan, te da treba da skocim, nadjacava misljenje da imam slobodno, vjerovatno sam zaboravila iskljuciti alarm.
Nesvjesno uhvatih i da je vani mrak, sto me automatski izbaci iz takta. U tom haoticnom stanju, dok muzika, koja izaziva nervozu, "svira li svira", tek kapiram da uopce nisam sigurna je li to zvoni kucni ili mobilni. Prije par dana sam mijenjala mobitel, a taj, novi, nema muziku na koju sam bila naviknuta duzi period. Svira li svira, a ja nikako da skocim. Nevjerovatno
I ne skocih.
Kako konacno nastupi tisina, samo se prevrnem na drugu stranu, namjeravajuci ponovo zaspati. Al vraga, gotovo.
Ustajem, teturam k'o p'jana. Dok pripremam kafu, vidjeh ko je smet'o (sto kaze Izet)

[Lanci]

prespavala

[heda]

ja kasno dosla na forum pa mi se vec zadrijemalo

[Bambi]

Jesam,napokon

[Julia-Klara]

si

[dacina_curica]

Nisam! Vec preko dvije sedmice nisam spavala vise od sat vremena po noci. Dodje mi da se opicim kamenom u glavu pa se makar komiram kad ne ide drugacije.

[Maja]

Dobro,hvala ! A vi ?

Sunce, poput kakvog svijetlećeg insekta, pribodenog čiodom na ogromni plavi list pak - papira, grčevito pruža svoja zlatnožuta ticala kroz prozor moje sobe. Pipa po svim kutovima, zaviruje čak i pod jastuk, tražeći ostatke noćas skinutog mraka s očiju, kao nedvojbeni dokaz. Traži da se udjene u priču, makar i u sporednu rolu, slučajnog svjedoka, da objelodani,a ne može. Ne može, jer je bilo na drugoj strani, negdje drugdje, posipalo svjetlost iz zlatnog ibrika nekome drugom, dok smo se ja i sjutrašnja (sada jutrošnja) zora komešali pod pokrivačem, u mraku.
Nosnice mi još podražuje ugodni miris zagorjelog šećera, što se prosuo po šporetu i pokipjele jutarnje kafe.Gledam, usput, kako se zora, naga, izvlači ispod moga jorgana,žurno, poput, disciplinirane činovnice iz nekog državnog protokola, koja kasni na posao. Prespala ! I ne gledajući me, juri u kupatilo,odakle se , poput dva planinska potoka- jednog iz vodokotlića, drugog iz tuša - začu plahoviti šum vode . Oblači sivo - bjeličasti zimski mantil, futrovan perjastim oblačićima, oko vrata zavija svileni šal od morske pjene i hitro izlazi. S vrata mi upućuje koketan pogled, pun obećanja.
Počinje dan....budan sam - čini mi se.