cekaj, moje vidjenje je da se MI SVI ne razlikujemo jedni od drugih (osim Slovenaca i Makedonaca) , a tvoje potenciranje razlicitosti je vise nego smijesno
evo ti malo o hrvatskom jeziku:
O razvoju hrvatskoga jezika možemo govoriti tek nakon pojave glagoljice i ćirilice, dvaju pisama prilagođenih slavenskom jeziku iz okolice Soluna, na kojem su braća Ćiril i Metod sa svojim učenicima širili kršćanstvo među Slavenima. To je jezik crkvenih knjiga - crkvenoslavenski ili staroslavenski. Postupno se u knjige pisane crkvenoslavenskim jezikom uvlače riječi i osobine hrvatskoga jezika pa su naši prvi spomenici mješoviti crkvenoslavensko-
-hrvatski.
Glagoljica se upotrebljava od 9. st., a nazvana je prema riječi glagoljati (govoriti, reći). Hrvati su razvili poseban oblik glagoljskoga pisma koji nazivamo uglatom glagoljicom.
Na tom pismu oko 1100. god. nastao je najvrjedniji glagolski spomenik u Hrvatskoj - BAŠČANSKA PLOČA.
U 12. st. se u Hrvatskoj proširila i ćirilica. Hrvati su to pismo prilagodili ii stvorili poseban tip ćirilice nazvan hrvatska ćirilica ili bosan(č)ica. Upotrebljavala se uglavnom u Bosni, Hercegovini, na jugu Hrvatske: Poljicama i zaleđu Splita, dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), Dubrovniku i njegovoj okolici.
Od ćiriličkih spomenika najpoznatiji su POVALJSKA LISTINA i POLJIČKI STATUT.
U svom drugom za hrvatsko jezikoslovlje važnom djelu, u Ritualu rimskom (knjizi namijenjenoj vjernicima koji sudjeluju u crkvenim obredima), postavlja slovopisno načelo - predlaže da se nepčani suglasnici koje latinski jezik ne poznaje (č, ć, š, ž...) pišu ujednačeno, "a ne sad jedno, sad li drugo".
U Ritualu piše štokavskim ikavskim govorom koji naziva "naškim" i "bosanskim" i za nj tvrdi da je "najopćenitiji i koga može svak lašnje razumiti i s koristju pročtiti".
Glede slovopisa i pravopisa slijedit će ga Dubrovčanin Rajmundo Đamanjić (Nauk za pisati dobro latinskijema slovima riječi jezika slovinskoga, 1639.), Pavao Ritter Vitezović, koji u svojoj Ortografiji umjesto dvoslova predlaže slova č i ć, i Antun Kanižlić, koji je isticao načelo: Piši kako govoriš.
Na tragu je Kašićeve tvrdnje o bosanskom govoru kao "najopćenitijem" i Jakov Mikalja, sastavljač hrvatsko-latinsko-talijanskog rječnika Blago jezika slovinskoga (1649.), u kojem se on ipak koleba između čakavske ikavice i štokavske ijekavice.
Utopijske ideje pokušavao je ostvariti Juraj Križanić. U težnji za ponovnim sjedinjenjem pravoslavne i katoličke crkve te oslobođenjem Slavena pod vodstvom ruskoga cara, napisao je 1665. gramatiku zajedničkoga slavenskoga jezika Gramatičko iskazanje ob ruskom jeziku. Za naglasnu i gramatičku osnovicu uzeo je preežito svoj čakavski govor iz okolice Ozlja i Karlovca, a u rječniku je dao prednost tadašnjem ruskom jeziku.
U preporodnom razdoblju i nakon njega djelovalo je nekoliko velikih hrvatskih jezikoslovaca. U to vrijeme nastaju gramatike Vjekoslava Babukića, Antuna Mažuranića i Adolfa Vebera Tkalčevića te rječnici od kojih je najpoznatiji Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja najvećega hrvatskog leksikografa 19. stoljeća - Bogoslava Šuleka. Šulek, podrijetlom Slovak, obogatio je hrvatsko nazivlje, preuzimajući i pohrvaćujući slavenske riječi, oživljujući riječi iz starijih hrvatskih rječnika, iz hrvatskih dijalekata, ali i tvoreći nove.
1850. godine književnim dogovorom u Beču započet je proces ujedinjavanja hrvatskoga i srpskoga jezika u jedan jezik. Razlog zbog kojega je do početka ujedinjavanja jezikâ uopće došlo, bio je kako politički (ideja jugoslavenstva bila je izrazito jaka u ilirskomu pokretu i tadašnjoj Katoličkoj crkvi), tako i jezični, usmjeren snažnijem otporu protiv utjecaja talijanskoga, njemačkoga, mađarskoga i turskoga jezika.
Ilirska usmjerenost na štokavski kao osnovicu potaknula je sredinom 19. st. različita jezikoslovna strujanja. Svi su polazili od štokavske osnovice, ali se u nizu pravopisnih, gramatičkih i rječničkih pojedinosti nisu slagali. Tako su se razvile različite filološke škole.
Zadarsku filološku školu predvodio je Ante Kuzmanić, koji je smatrao da osnovicom književnoga jezika mora biti narodni štokavsko-ikavski govor i odbacivao Gajev slovopis, zalažući se za stariju slovopisnu tradiciju.
Riječkoj filološkoj školi bio je predvodnikom Fran Kurelac, koji je mislio da književni jezik mora biti utemeljen na elementima zajedničkim svim slavenskim jezicima. U njegovu je jeziku bilo mnogo zastarjelica, dijalektizama i njegovih vlastitih tvorenica.
Zagrebačka filološka škola, kojoj je na čelu bio Adolfo Veber Tkalčević, nastavljala je jezikoslovne ideje iliraca. Zalagali su se za rogato e, za starije padežne nastavke u DLI množine, za nastavak -ah u G množine (zato su ih zvali i ahavcima), za iskorištavanje čakavskih i kajkavskih elemenata i čvršću povezanost s književnom baštinom.
Daničićeva ili vukovska filološka škola bila je u oštroj oporbi Zagrebačkoj školi. Prvi jači odmak od dotadašnjih hrvatskih jezikoslovnih shvaćanja učinio je Đuro Daničić kao urednik velikoga povijesnoga Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika, u koji nije uvrstio građu iz hrvatske kajkavske književnosti ni nazivlje B. Šuleka.
Pobjeda vukovaca počela se ostvarivati 1892. kad je Hrvatski pravopis Ivana Broza proglašen obvezatnih pravopisom za sve škole. Broz slijedi Vuka Karadžića i njegov zahtjev: Piši kako govoriš! Zamijenio je dj i gj Daničićevim jednoslovom đ, dok je u dugim slogovima mjesto rogatoga e ili dvoglasnika ie propisao dvosložno ije.
Brozov je pravopis, s manjim mijenama, postao nositeljem novije hrvatske pravopisne tradicije sve do danas.
Vukovci su poistovjetili književni jezik s istočnohercegovačkim štokavskim ijekavskim narječjem.
Naistaknutiji vukovac Tomo Maretić objavio je 1898. veliku Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika, bez građe iz djela suvremenih hrvatskih pisaca.
Ivan Broz je na temelju građe iz Karadžićevih i Daničićevih sastavljao Rječnik hrvatskoga jezika, ali zbog njegove prerane smrti dovršio ga je njegov ujak Franjo Iveković (1901.). Taj je rječnik s Maretićevom gramatikom učvrstio daljnji razvoj hrvatskoga književnoga jezika na crti približavanja srpskomu jeziku. Vukovske su tendencije jačale pomognuze političkim pritiscima, osobito nakon osnivanja Države Srba, Hrvata i Slovenaca.
***
...i tako dalje (20 stoljece necu ubacivati jer je previse ispolitizirano) ... Sta zelim reci? - koliko god se ti (laganini busao u prsa) tvoj hrvatski jezik nije cist, nastao je od mjesavine svih slovenskih jezika (ceski,slovacki, itd), germanizovan, madjariziran, nadrobljeno svega i svacega kao i u ostalim jezicima koje, gle slucajnosti, razumijes... I DA, pisala se glagoljica i cirilica, i to je bio hrvatski jezik...
Hrvtski jezik nije nastao u 90ima kao sto ti mislis, niti je stvoren "od vazduha(zraka)"kao sto bi mozda tebi odgovaralo...
evo ti link, mozda naucis nesto
http://webograd.tportal.hr/Miha29/hrvat ... kogajezika
Zanimljivo je da tebi nikad niko nije nabio na nos tvoj jezik kojim se tako ponosis, niti doveo u pitanje ispravnost istog,ali tebi nije nista provocirati i srati (nazaivati pogresnim) jezik kojim govore tvoji susjedi.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
ili i englezi, nijemci svi govore srpski? 
baci ciglu i budi precizan!
katastrofa od rijeci!!! 
:vecaa 
