Jeste li u kontaktu s prijateljima iz djetinjstva?

[Maja]

Svi smo imali najbolje drugove kao djeca, ali rijetka su drugarstva koja traju čitav život.
Razilazimo se kako fizički tako i na neke druge načine...odjednom shvatamo da s tom osobom i nemamo ništa zajedničko osim igre koju smo davno prerasli i jedino što nas veže su uspomene.
Dešava se čak i to da nam ljudi koji su nam bili nakon familije najbitniji u životu postanu stranci.
Posebno ako se ne viđamo jedan duži vremenski period.
Kakva je priča kad se susretnete? Je li vam drago kad vidite prijatelja iz djetinjstva i pokušavate li obnoviti s njim prijateljstvo ili se sve svede na to da ga na facebooku dodate za prijatelja..

Ja sam kao dijete bila NERAZDVOJNA s jednom djevojčicom i dječakom. Znate kako je to bilo nekad...igra od jutra do mraka uz povremeno navraćanje kući kako bi nam mame namazale krišku jer se nije imalo vremena ni za pošten ručak.
I onda dođe rat...najprije mi je ovaj dječak postao stranac..dešavalo se kad ga vidim nakon desetak godina da ne znam šta ću s njim pričati. Sveli smo se na kratko "Ćao" u prolazu.
S ovom djevojčicom, koja je sad žena naravno, ostala sam još bliska i svako naše druženje bi proteklo u sjećanju na djetinjstvo što bi sve popratili naleti nekontrolisanog smijeha.
I onda se ona udade, dobi dijete, ode... Vidim je jednom godišnje i nažalost to više nije to.
Popričam ja s njom, ali nema neke bliskosti

Prijatelje koje sad imam upoznala sam u srednjoj i dan danas se družimo. Naravno, manje nego za vrijeme srednje i faksa ali smo ostali i dalje bliski kao i prije 10 godina.

[paparaci]

imam kontakt s prijateljima od prije rata. jedan je u austriji, drugi u bosni. ne cujemo se tako cesto, ali kad se sastanemo kao da uopste nismo razdvojeni. znaci, nema nekog zagrijavanja i ustrucavanja. i to mi se svidja.
fb nemam. tako da nam je jedini vid komunikacije po koji sms i telefonski razgovor.

[Julia-Klara]

imala sam 3 najbolje prijateljice, i sa njima se ne cujem redovno,ali se cujemo...Australija,Amerika,Brcko i ja u Ceskoj, pa kad se desi da smo sve 4 na jednom mjestu nastaje ludnica, sto od ljubavi, sto od ludila... sta god se desilo, koliko go ddugo bile razdvojene kad se vidimo sav onaj "prazan hod" nestaje...to su veze koje ne prestaju. zivjele smo u jednoj ulici, ista skola, i osnovna i djelomicno srednja, rat nas je rastavio,ali nikad ni jedna nije krivila onu drugu-trecu-cetvrtu...odrasle smo kao sestre, dijelile sve tajne, desavanja... sa jednom o dnjih se desilo samo jednom da smo se posvadjale, i nismo pricale 4 dana, i to je bio najtezi period u nasim odnosima, ali desilo se davno, mislim da je bio kraj osnovne skole ili mozda 6-7 razzred...

[Dust]

Cujem se cesto sa drugaricom iz djetinjstva. Ni ona ni ja nemamo sestre, tako da jedna drugoj pruzamo to zadovoljstvo.
Zivot nas je razdvojio, ali smo uvijek nalazile nacin da budemo u kontaktu. Ostala je u Bosni, ali sudbina nam je podarila puno puno toga zajednickog, da ne kazem identicnog... nekada nas jeza uhvati kada pomislimo kako dijelimo iste datume, dogadjaje, imena nekih osoba, a to sve nakon naseg rastanka.

J...o

[Lanci]

Jesam samo sa jednom,,prijateljicom mozda zato sto smo bas bile najbolje..od djetinstva se znamo skolske dane skupa sve provodile kuca uz kucu bila...I danas dan se cujemo vidimo kada god imamo priliku lijepo je imati nekoga tako...kome mozes sve da kazes

[laganini]

opće nemam prijatelje iz djetinjstva oću reć nikakav kontakt,prijateljstva su došla kasnije a i tu su neka pod upitnikom...

[Rum]

Ma jok kakvo prijateljstvo vidim mnoge ali zdravo za zdravo nista ljubakanje ulizivanje,najveci prijatelji su roditelji brace sestre i p....

[Nela]

sa prijateljicom sa kojom sam u osnovnoj sjedila u klupi i danas se vidjamo, ostalo slabo, tek poneko iz srednje skole

[Dalia]

Čujem se svaki dan s prijateljicom iz osnovne, znam je od osme godine i ima još jedna ponekad se čujemo, doduše ne znam kakva bi situacija bila s našim druženjem da mi prozor doslovno ne gleda u njihovu zgradu.

[Fatma]

Nisam nešto posebno...ponekad se čujem telefonom sa drugaricom,sa kojom sam bukvalno provela cijelo djetinjstvo.

Ona je u Austriji i kad dođe,to je trka-frka...i nije više to nešto intenzivno,kao što je bilo....

[pparadiso™]

Imam dosta drugova koji upravo traju citav zivot. Nekolicini sam kum, sa nekima sviram u bendu koji smo davno osnovali, sa pojedincima svake nedelje u isto vreme pijem kafu na istom mestu u kojem smo to radili i pre mnogo godina kao momci.
Sa nekima se redovno cujem jer su po belom svetu, pa se vidimo jednom godisnje i obavezno provedemo par dana zajedno na nekim piknicima kada dodju itd...

[Ruana]

Jesam sa dosta njih ima nas po cijelom svijetu. Jednu skolsku drugaricu imam ovdje i skoro da se svaki dan vidimo.
Nadjemo se cesto i ljeti kad dodjemo na odmor.

[Trepavica]

Da jesam u kontaktu sa par njih..mail , tel . Vidimo se redovno.. Prepricamo uspomene bezbroj puta .. Ismijemo do suza budalaštinjama ..

[gejsha]

S obzirom da sam kao mala živjela u Njemačkoj, moji prvi prijatelji su bili Švabe
Ja i sestra smo se prvo družile sa jednom djevojčicom iz zgrade s kojom smo igrajući se i naučile jezik. Igrao se sa nama i njezin brat, ali manje.. Poslije smo upoznale još jednu djevojčicu iz Maroka i ona nam je bila dobra prijateljica, ali ni s kim od njih nismo bili bliski kao sa djevojčicama koje smo upoznale poslije njih. Bile su prave prijateljice, svašta sam naučila od njih kao npr stajati na rukama, uvijek nam je bilo zabavno. I kada smo se rastajale plakala sam kao godina.
Kada smo se vratile u Bosnu dugo godina smo se dopisivale pismima, slali jedni drugima slike i čestitke za praznike..poklončiće.
Ali je i to izlapilo. Na fb ih nikada nismo pronašle, ali jesmo ovu djevojku iz Maroka, koja je sada prelijepa, a kao mala mi je uvijek bila ružna
U školi sam se sprijateljila sa jednom djevojčicom i bile smo nerazdvojne. Počele nam se i mame družiti, tako da smo obilazili jedni druge..Kada smo trebale krenuti u peti razred, nisu nas stavili u isti razred i tada je naše prijateljstvo počelo blijediti. Danas se samo pozdravimo..

[Lebowski]

Ne, najbolji prijatelj mi je drug iz osnovne sa kojim se tad i nisam baš družio, igrao, kasnije srednje, cimer za jedno vrijeme studiranja. Možda još par prijatelja iz osnovne sa kojim povremeno popijem kafu ili sjednem, čujemo se kad šta treba, iz srednje isto tako, sa fakulteta također. Iz baš ranog djetinjstva baš niko, većina se rasula na sve strane ili sa njima nemam ništa zajedničko.

[Katja]

Ekipa iz ulice više-manje ostala cijela a veze smo učvrstili kumstvima.

[Zagorka]

Najbolja prijateljica mi je bila jedna komšinica,početak druženja je od prije škole,potom sjedenje osam godina u klupi,zatim srednja ista,samo dva razreda druga,isto nastavak druzenja,i dan danas smo dobre,i cujemo se i vidimo,i ona je najbolja prijateljica u zivotu koju sam imala,jer pravog prijatelja imas jednom.....

nase su se porodice druzile,i dan danas,iako se ne vidjamo tako cesto,kad se vidimo kao da smo se jucer rastale.....


imam ih jos par s kojima sam dobra,jednog decka kojeg smo maltene mi othranili,bio je siromasan,dan danas dođe i dobri smo,i iz skole neke s kojima se cujem i tako.....

nekako su mi ta prijateljstva čvršća i dugotrajnija nego ona iz srednje i sa faksa,to se uglavnom pogubilo,vise-manje.....

[Rockefeller]

Budući da su smo svi iz jednog ćoška jesam. A u prijateljskim odnosima sam samo sa jednim jedinim momkom sa kojim sam se igr'o kad sam bio dijete i sa kim sam iš'o u školu. Sa ostalima sam na zdravo za zdravo levelu.

[Dalia]

Oni s kojima sam se družila do sedme osme godine, s njima nemam nikakav kontakt, a nemam ni neku želju za istim, a od osnovne škole imam kontakt sa dosta ljudi, ako ništa većinu ih viđam ponekad, pozdravim se i tako.

[storm]

Baš iz djetinstva i nemam jer sam se u 4 om razredu preselio iz centra grada i pogubio kontakte.....eto baš prošle jeseni sam se vidio sa mnogima na godišnjici ( sjetili me se ) završetka osnovne škole.... a bezveze neki ljudi....sve starci

e sa frendovima iz kvarta sam i dan danas u kontaktu....ok život nas je malo udaljio, normalno, svatko ima svoje prioritete i obaveze, ali kad se sastanemo to obično ne završi isti dan a ugostitelji trljaju ruke, kad vide bagru na okupu
to je što se tiče ekipe....a negdje od šestog razreda imam najboljeg prijatelja i ponosno mogu reći, još smo si uvijek najbolji, mada se nekad i po mjesec dana ne vidimo ali se zato putem tehnologije svaki dan kontaktiramo