Eh pa odakle da počnem... ja sam žestoki protivnik cancel kulture koja uzima maha i u Evropi sve više i više. Jednostavno objašnjeno cancel kultura ili kultura odstranjivanja koja masovno vlada u Americi, a polako i u svijetu, je pojam kojim se opisuje metod za odstranjivanje osobe ili više njih iz javnih ustanova, sa društvenih mreža, iz preduzeća itd. zbog određenih postupaka za koje je ocijenjeno da su sporni, uvredljivi i slično. Osobe se u takvoj mjeri odstranjuju da im se često briše sav trag kao da u tim ustanovima, na društvenim mrežama, u preduzećima i drugo nikad nisu ni bile, a čime se etiketiraju i stavlja im se ljaga što može za posljedicu imati i da ih se u tome odreknu i voljene osobe.
Cancel kultura je više nego ikad vezana upravo za politike identiteta. Zagovornici politike identiteta, kao i njeni aktivisti, su ljudi koji iznad razmišljanja stavljaju ono što jesu i što bi trebali biti, a interesi grupe sa kojom se identificiraju su glavni. To je težnja za ljude iz odgovarajuće rase, religije, spola ili etniciteta da se politički organizuju oko toga ko su i šta su i da to proguraju do maksimuma bez obzira i bez ikakve brige za onima koji predstavljaju većinu. Ovo je opravdano, pa i poželjno, da se grupišu i da djeluju kada su te grupe diskriminirane od strane većine, ali je problem što je to odavno prešlo u nametanje. Ovo nametanje je u apsolutnoj suprotnosti onoga što je zagovarao Martin Luther King Jr. sa njegovim "I have a dream" govorom. Pokret za ljudska prava kod kojeg je on bio jedan od predvodnika se borio upravo protiv ovoga što se danas nameće politikama identiteta, a to da se na sve ljude gleda prvenstveno kao da su ljudi prije nego pripadnici raznih grupa. Kako je onda moguće da je, npr., Black Lives Matter aktivistima Martin Luther King Jr. uzor kad se on upravo borio protiv onog što oni zagovaraju? Borio se protiv toga da se, recimo, otvore studentski domovi samo za afroamerikance, kao i razne druge lokacije i objekti kojima se brani ulaz bijeloj rasi što je danas sve češći slučaj. Evidentno je da je prisutan redukcionizam, postepeno uništavanje svega što je proizašlo iz pokreta za ljudska prava kao i vraćanje postavki na period prije istog.
Također imamo i feminizam, a koji je tamo davno završio svoj posao i postao je svrha samom sebi. Izmišljaju se nove stvari kako bi ostao relevantan i preko cancel kulture se počinju nametati norme i pravila ponašanja.
Moje pitanje je koji je tačno okidač zbog čega je američko društvo krenulo tim putem ludila i zašto i dalje srlja istim?
Pa eto opletite... mogao bih još, ali bi bilo previše za čitati. I ovako je previše


![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)


