Nema mi ništa mrze ...

[gospođa Brams]

...od ljudi koji na društvenim mrežama moraju podijeliti svaki trenutak svog života. Ništa što im se dogodi ne može ostati privatno, sve se mora uslikati, dokumentirati, objaviti, lajkati. Nebitno dal se radi o nečemu zaista zanimljivome i vrijednom pažnje, ili o sasvim glupim svakodnevnim stvarima. Koliko ljudi mogu biti očajno željni pažnje i afirmacije društva, mislim kog boli briga šta netko drugi radi u životu. Baš je jedna kolegica iz osnovne škole otišla na putovanje u Pariz, i u par dana koliko je tamo objavila je valjda 20 fotografija sa kojih vrišti da je u Parizu, mislim ok ajde staviti jednu nekakvu sliku, ali ono, pretjerivati s time kao da je prva i zadnja koja je tamo otišla. Pa jebo te Pariz i malograđanština. Kad netko ode na moj profil jedino što može vidjeti je što od muzike zadnje slušam, nikad tamo nema ni traga onome što mi se događa u životu, nit neće biti. Ljudi kao da više uopće ne žele imati privatnost, toliko su opsjednuti time da drugi misle kako vode zanimljive i ispunjene živote...a ja osobno mislim da, ako razmišljaš konstantno o tome što ćeš i kako objaviti negdje, život ti očito i nije tako zanimljiv. Kad radim nešto zanimljivo ili odem na neku zanimljivu lokaciju, razmišljanje o nekakvom fejsbuku i tome kako ću to tamo objavit mi je na zadnjem mjestu.
Ne znam zašto ljudi misle da su toliko bitni i zanimljivi. Pa i meni je kao i svakome do neke mjere stalo da me okolina prihvaća, nije to ništa loše, to je osobina koju više manje ima svatko, ali ići do tolike mjere u pokušaju da se to ostvari, meni to nije jasno. Kad tako malo sjednem za taj facebook pa vidim kakvi se proljevi tamo objavljuju i potenciraju, dođe mi da se ispalim u svemir

[Rum]

...od ljudi koji na društvenim mrežama moraju podijeliti svaki trenutak svog života. Ništa što im se dogodi ne može ostati privatno, sve se mora uslikati, dokumentirati, objaviti, lajkati. Nebitno dal se radi o nečemu zaista zanimljivome i vrijednom pažnje, ili o sasvim glupim svakodnevnim stvarima. Koliko ljudi mogu biti očajno željni pažnje i afirmacije društva, mislim kog boli briga šta netko drugi radi u životu. Baš je jedna kolegica iz osnovne škole otišla na putovanje u Pariz, i u par dana koliko je tamo objavila je valjda 20 fotografija sa kojih vrišti da je u Parizu, mislim ok ajde staviti jednu nekakvu sliku, ali ono, pretjerivati s time kao da je prva i zadnja koja je tamo otišla. Pa jebo te Pariz i malograđanština. Kad netko ode na moj profil jedino što može vidjeti je što od muzike zadnje slušam, nikad tamo nema ni traga onome što mi se događa u životu, nit neće biti. Ljudi kao da više uopće ne žele imati privatnost, toliko su opsjednuti time da drugi misle kako vode zanimljive i ispunjene živote...a ja osobno mislim da, ako razmišljaš konstantno o tome što ćeš i kako objaviti negdje, život ti očito i nije tako zanimljiv. Kad radim nešto zanimljivo ili odem na neku zanimljivu lokaciju, razmišljanje o nekakvom fejsbuku i tome kako ću to tamo objavit mi je na zadnjem mjestu.
Ne znam zašto ljudi misle da su toliko bitni i zanimljivi. Pa i meni je kao i svakome do neke mjere stalo da me okolina prihvaća, nije to ništa loše, to je osobina koju više manje ima svatko, ali ići do tolike mjere u pokušaju da se to ostvari, meni to nije jasno. Kad tako malo sjednem za taj facebook pa vidim kakvi se proljevi tamo objavljuju i potenciraju, dođe mi da se ispalim u svemir

+1

[Pasaga]

RUME...
moramo se dogovorit...
koja je cija cura.....

[Spanac_113]

...nego kad stajkaju u podzemnoj uz 12 sati najave
sad ja moram biciklirat kuci u kosulji i hlacama jer nemam tu opermu da bi mogo sutra na poso biciklom.

pas. mater.

p.s.- idem na fejs odma slike ljepit

[gospođa Brams]

...nego kad stajkaju u podzemnoj uz 12 sati najave
sad ja moram biciklirat kuci u kosulji i hlacama jer nemam tu opermu da bi mogo sutra na poso biciklom.

pas. mater.

p.s.- idem na fejs odma slike ljepit

moraš se check-inat, amateru

[gospođa Brams]

...kad znam da moram ić u teretanu uvijek mi govore da ću s vremenom počet uživat u vježbanju, a ja već evo 4 mjeseca čekam taj trenutak, ali ne dolazi. Uglavnom se ubijam tamo i samo jedva čekam da sve bude gotovo, idem samo zato jer sam platila članarinu

[Divlja_u_srcu]

...od ljudi koji na društvenim mrežama moraju podijeliti svaki trenutak svog života. Ništa što im se dogodi ne može ostati privatno, sve se mora uslikati, dokumentirati, objaviti, lajkati. Nebitno dal se radi o nečemu zaista zanimljivome i vrijednom pažnje, ili o sasvim glupim svakodnevnim stvarima. Koliko ljudi mogu biti očajno željni pažnje i afirmacije društva, mislim kog boli briga šta netko drugi radi u životu. Baš je jedna kolegica iz osnovne škole otišla na putovanje u Pariz, i u par dana koliko je tamo objavila je valjda 20 fotografija sa kojih vrišti da je u Parizu, mislim ok ajde staviti jednu nekakvu sliku, ali ono, pretjerivati s time kao da je prva i zadnja koja je tamo otišla. Pa jebo te Pariz i malograđanština. Kad netko ode na moj profil jedino što može vidjeti je što od muzike zadnje slušam, nikad tamo nema ni traga onome što mi se događa u životu, nit neće biti. Ljudi kao da više uopće ne žele imati privatnost, toliko su opsjednuti time da drugi misle kako vode zanimljive i ispunjene živote...a ja osobno mislim da, ako razmišljaš konstantno o tome što ćeš i kako objaviti negdje, život ti očito i nije tako zanimljiv. Kad radim nešto zanimljivo ili odem na neku zanimljivu lokaciju, razmišljanje o nekakvom fejsbuku i tome kako ću to tamo objavit mi je na zadnjem mjestu.
Ne znam zašto ljudi misle da su toliko bitni i zanimljivi. Pa i meni je kao i svakome do neke mjere stalo da me okolina prihvaća, nije to ništa loše, to je osobina koju više manje ima svatko, ali ići do tolike mjere u pokušaju da se to ostvari, meni to nije jasno. Kad tako malo sjednem za taj facebook pa vidim kakvi se proljevi tamo objavljuju i potenciraju, dođe mi da se ispalim u svemir

Baš zato ja nemam face sranje

[storm]

gospođo

[Rum]

Ma pustite bramsicu napada ljude a ona kaci slike sa ustipcima po face, kao da samo ona zna napraviti ustipke a i nisu joj nesto tanki previse

[gospođa Brams]

Ma pustite bramsicu napada ljude a ona kaci slike sa ustipcima po face, kao da samo ona zna napraviti ustipke a i nisu joj nesto tanki previse

Nije bilo dosta brašna

Nije lijepo iznositi sadržaje privatnih poruka

[Fatma]

Neko rece dvolice ljude....

[Alpha]

kad posalje pp pa je ga obrise

[Johny]

kad svako cacka po Pasinoj temi

[Lanci]

Kad moram I subotom da radim

[Divlja_u_srcu]

kad neko laže

[Rabiosa]

Kad kihnem, a taman stavila maskaru..

[gospođa Brams]

Neki dan sjednem na kavu, i uglavnom uvijek pijem neskafe, i obožavam pjenu, to mi je ukusnije od same kave, da mogu, naručila bih šalicu pjene uglavnom uvijek prvo žlicom popapam pjenu pa krenem pit kavu. I tako ja stavila šećer i uzmem žlicu da ću promiješat, tj. mislila sam da uzimam žlicu, kad ono, to nije žlica, nego nešto sa rupom u sredini , ovako nešto https://encrypted-tbn2.gstatic.com/imag ... kdzjlO_fde samo je rupa još veća a okvir tanji, i naravno da nisam ništa mogla s tom "žlicom" pa sam samo popila i tu kavu zajedno s pjenom, osjećala sam se kao neki divljak.
Mislim, ne shvaćam, ionako moraju oprat i taj pokušaj žlice, ne shvaćam šta dobivaju time.
A inače volim ić u taj kafić, nadam se da ovo neće postat regularna stvar

[gospođa Brams]

uvijek kad mi se to dogodi i ne ubode me pomislim kako sam izbjegla sigurnu smrt

[Julia-Klara]

kada polupismena osoba zeli ispasti pametna pa jos pocne upotrebljavati neke fraze koje su definitivno na pogresnom mjestu i ne govore ono "sto je pjesnik htio reci"

[Divlja_u_srcu]

kad se neko pohasi