Ko koga zna & Mentalita' mahala

[niska grana]

Kako da uopšte počnem….možda ovako: prije sam mislio da se radi o više-manje izolovanim slučajevima, ali odnedavno mi se čini da generalno kao narod pomalo bolujemo od tog sindroma poznanstava.
Razumijem da se u mjestašcu od 500 stanovnika svi međusobno poznaju i da su u nedostatku drugog oblika zabave i trošenja vremena svi vjerovatno ludi od znatiželje da saznaju sve o nekome ko je tu slučajno naišao i koga nikada nisu vidjeli ili da prvorazrednu senzaciju predstavlja iznenadna spoznaja nekog novog detalja iz života nekog od mještana,.a za koji ostali ranije nisu znali.

Ali, u gradu od skoro 500.000 ljudi gdje živim situacija jedva da je bolja.i priča o poznanstvu prava je pošast. Ni sam više ne znam koliko puta u dnevnim dozama na ulici, gledajući u društvu tv ili u neobaveznom razgovoru čujem:
Znam ga….Znam ga iz osnovne…Moj punac je išao s njim u srednju školu....Znaš li ti ko je ona?....To ti je žena direktora firme, djevojka načelnika opštine, sestra ministra prometa I komunikacija, svastika kralja Artura III i nikad prežaljena ljubav šerifa od Nottinghama....

Vrhunac su mi situacije u kojima čovjek ode u neki lokal da popije kafu ili nešto pojede, a onda kao na pokretnoj traci dobija informacije o vlasniku objekta, njegovom porodičnom stablu i doznaje pikantne detalje iz njegove mladosti. Nekada samkao papagaj ponavljao da me stvarno zaboli neka stvar ko je vlasnik I da što se mene tiče lokalom može upravljati iz haaške ćelije dr. Dragan Dabić lično…zanima me jedino da li je kafa odnosno hapa dobra. Ali odustao sam, jer je to definitivno borba protiv vjetrenjača.

Još jedna simptomatična stvar za ljude koji u dušu poznaju sve što po gradu hoda, leti i gmiže je da su u njihovom društvu česte slijedeće scene:
Vaš sagovornik: Kako si, šta ima?
Vaš slučajni prolaznik a njegov znanac: Evo ide, kod tebe? (okreće leđa I odlazi dalje svojim poslom)
Vaš sagovornik: E ovo ti je najveći kreten, seljačina, povlo/ili u verziji br. 2 za slučaj da je prolaznik žensko - onda je to ona što je spavala s pola grada….
Ili ono najjezivije - ako se u priči pomene neko čak i takvim znalcima nepoznat - "Doznat ću ja ko je on/a"....

Naravno, nemam ni ja krila na leđima niti svijetleći kružić iznad glave, pa mi se katkad otme poneki vrlo pametan komentar u navedenom stilu.
I potpuno mi je jasno da smo kao društvo još uvijek na takvom stepenu razvoja i uređenosti da su različita poznanstva jednostavno zaista prijeka potreba i često osnovni preduslov da bi čovjek uopšte mogao kupiti svjež hljeb, izvaditi ličnu kartu, oženiti se ili dobiti parcelu za ukop pod zemlju, ali ipak….

Vaša iskustva i mišljenja?

[Sibila]

....bas sinoc na ovom nasem chatu je bila takva..... .......hm...konverzacija izmedju dva forumasha :zijeva ...da ih ne spominjem sad .....i taj drugi uporno..........a pa znas bio mu brat sa mnom....tamo negdje....pa o njegovom rodjaku pa znam mu ja rodjaka pa sta je sad sa njim...........postalo je dosadno i ja sam otisla...vidim oteglo se u nedogled .....inace sta reci ,takvi razgovori su dio svakodnevnice i mislim da im malo ko moze izmaci...bilo aktivnim ucescem ili samo slusanjem :zijeva .....zadesi ne nekad na poslu takvo raspredanje....i ja upalim int....iskljucim se sta mogu......ili izadjem van i zapalim........a nekad slusam....sta cu :zijeva
dosano...dosadno..........dosadno......

[Ideja]

Ta naša "boljka" je prisutna gdje god se otisne naša raja. Često se i ovdje na hladnom zapadu osjećam kao neki autsajder koji živi van svih dešavanja. Uglavnom se ne družim puno sa našom rajom (lafo se pošvabila) ali kad dodje do tih neizbježnih susreta bliske vrste, redovno budem zapanjena pitanjem i konstatacijama tipa: "Ovaj je ovo, ova je ono...znaš ovog, ma to je budaletina, ova je bila sa ovim.. a sad je sa onim...znaš?" Kad blijedo pogledam, još dobijem odgovor: "Ma znaaaš, pa prošli put sam ti rekla?" Kad dobiju negativan odgovor, onda slijedi konstatacije: "Pa gdje ti živiš bona, ništa živo ne znaš" (U stvari ne kontaju da ne želim da znam, na jedno udje na drugo izidje). Inače, ovi hladni zapadnjaci uglavnom rijetko komentarišu nešto za neku osobu, čak i ako to misle, uglavnom je konstatcija tipa "Ma znaš je, ona radi u..., baš je draga".

[paparaci]

jes, jes. hebe se svabama ko s kim i kako. oni su jako distancirani. nisu ko mi, da znaju kad ko od nas kaki, piski, ruca itd.

blizu mene tj. u neposrednom komsiluku poznajem dva stara "domaca" bracna para. jarane, saznao sam sve o jednom od njih - a da uopste nista u tom smjeru nisam pitao i slicno. znala mi je zena pricati po sat vremena, a ja nikako da je prekinem. ne mogu. neugodno mi. pokusam na indirektan nacin oteti se, ali uzalud. inace je stvarno dobrica i draga. gledam je kao majku(nanu) svoju.

sto se tice moje Sanice (selo) - pa bas kao sto grana kaze. svako svakog zna. sve da hoces, nemres sakriti
mislim da je to i rezultat sveukupne situacije. nezaposlenost je, malo je reci, prevelika - pa narod i nema pametnijeg posla.
sta ja znam. meni to i ne smeta plaho. navikao sam na to. licno me zaista ne interesuje ko se s kim krese itd. itd. nekima to i dam do znanja, gdje kontam da ce imati efetka - ali vecinom presutim. ako mogu, iskljucim se i samo povremeno masem glavom "k'o konj pred kisu" - (ono ko pratim ga/je).

zivim svoj zivot i ne obazirem se na narod - jer njemu nikad nemres ugoditi.

[Sibila]

....jedno kratko vrijeme sam se druzila sa jednim arapom koji vec duzi period zivi u BiH ,govori bosanski i to....ugl voli da zivi ovdje ali jednom mi rece da nikad nigdje nije vidjeo ( valjda je dosta putovao)......kako se ljudi bave jedni drugima kao ovdje kod nas.... ....eto i stranac nakon duzeg boravka je provalio o kakvom sindromu se radi

[alma75]

Pa odeš u frizerski salon. Obavezno se tu nađu 2-3 tete koje su došle na frizuru i frizerka, naravno. Dok dođeš na red da te ošiša, čuješ sve friške tračeve, a ne moraš ni riječi. Nisam neko ko se bavi time, ali moram priznati da me nekad nešto i zainteresuje

[Maja]

Ne možeš imati i ovce i novce.
Drago nam je što nismo hladni kao zapadnjaci, nego obilazimo jedni druge, zalijevamo kafu i bez pitanja "jesi li za?", svađamo se ko će se isprsiti, pa platiti račun, a ne da svako svoje plati itd i baš zbog te prisnosti dolazi i do takvih priča gdje, šta, ko i kako tj guranje noseva u tuđe živote je nešto sasvim normalno i očekivano.
Hebi ga.....

[Ideja]

Pa odeš u frizerski salon. Obavezno se tu nađu 2-3 tete koje su došle na frizuru i frizerka, naravno. Dok dođeš na red da te ošiša, čuješ sve friške tračeve, a ne moraš ni riječi. Nisam neko ko se bavi time, ali moram priznati da me nekad nešto i zainteresuje

Zaboravljajući da živim u maloj sredini svejedno sam se uvijek pitala kako to da frizerka zna toliko o omeni, iako recimo prvi put dožem u njen salon

Ne možeš imati i ovce i novce.
Drago nam je što nismo hladni kao zapadnjaci, nego obilazimo jedni druge, zalijevamo kafu i bez pitanja "jesi li za?", svađamo se ko će se isprsiti, pa platiti račun, a ne da svako svoje plati itd i baš zbog te prisnosti dolazi i do takvih priča gdje, šta, ko i kako tj guranje noseva u tuđe živote je nešto sasvim normalno i očekivano.
Hebi ga.....

Moram priznati da si u pravu. Iako ne volim tu našu naviku da želimo sve znati o svima,znam da sve ima svoju drugu stranu. Sjetih se svoje selidbe i nesebične pomoći naše raje (neka svoga i u gori vuka ).
Što se tiče tog plaćanja pića, mislim da mi ipak s time malo pretjerujemo takmičeći se ko će platiti ali bolje i to nego kako to često biva kod zapadjaka. Kada me ovdje prvi put jedna Austrijanka pozvala na večeru za svoj rođendan (mislim u pozivnici je stajalo pozivam vas na večeru povodom svog rodjendana) ostala sam šokirana kada se pri plaćanju računa svi latiše novčanika a ona bogme ne zaustavi nikog i svako je platio svoje. Iako znam za tu njihovu naviku...ok, slučajni susret i to... ali rođendan je rođendan.
Isto tako jednu sam šokirala izjavom da nas Bosance ne smiješ pri posjetu pitati jesmo li za kafu jer je to za nas znak nekulture i negostoljubivosti.

[Krokodil Behko]

Poznat sam po tome,sto me ne zanima ko je ko i ko je šta.
Naravno,iz tih razloga, često mi se desavalo u društvu, da se priča o nekom
čovjeku i jedini ja,nemam pojma,ko je taj sretnik,o kojem oni govore.
Mislim,stvarno mi je glupo,da pamtim ko je ko i ko je čiji kao i ko je s kim bio ili ne.
Inače,i rodio sam se u takvom naselju,gdje je živilo i 2000 ljudi. Božije davanje,
svako je svakog znao "u glavu". Kad krenem u grad,dok prolazim kroz naselje,
bar deset njih u prolazu mi kaže "djesi komšo" a ja ih znam možda 3-4,ne više.
Sve neke komše i kone. A zanimljivo je to,pozdravlja me i neki klinjo,koji je sudeći
po uzrastu,tek osnovac. Uvaeno isprsi prsa i izbaci "djesi komšo". Nasljedno

[Peggy Sue]

Mislim,stvarno mi je glupo,da pamtim ko je ko i ko je čiji kao i ko je s kim bio ili ne.

A vidiš ja nosim to prokletstvo da automatski pamtim. Ko zna koliko bitnih informacija je nasilno izgurano iz moje glave da bih saznala da je supruga vlasnika lokalnog kafica već godinama u vezi s jednim klinjom kojeg sponzorise.. ili da je Amir ostavio trudnu ženu da bi otišao zivjeti sa svalerkom.. koja je takodjer ostavila svog muza.. ili da se Sakibova krava otelila, ali da se od tad ne dize na noge...

A mogla sam bit pametna...

Uglavnom, neke stvari mi je drago znati. Npr one koje bi me, da ih ne znam, mogle dovesti u neugodnu situaciju. Pa opet npr. Hipotetička situacija - radim s Behkom i Jacom u kancelariji, a ne znam da se oni tajno vole I sad ono počenam ja: Pa bolan Behko, ti takav frajer, a ženska ni da pogledaš. Ima mi u mene od zaovine sestre šći.. Ma za tebe na ovaj svijet došla....

A onda Jaca

Zato, neke informacije, koliko god beznačajne, mogu biti od koristi

P-S. Jesam li ubola temu?

[Krokodil Behko]

Otprilike jesi ubola temu. Riječ je o svim tim informacijama koje trpaju u nas
a mi to i ne želimo. A ako na primjer ne znaš, da se u kompšije Mehe cura
udala za švabu negdje u tunguziji, ispadneš čudna jer to svi znaju. A pogotovo
ako ne znaš da je od kone sestra, na pravdi boga morala da se razvede.

[Veca]

...nikad' nisam podnosila "mahalske"...a kada se sjetim sebe,eh,koliko sam se puta molila "bogu" da svane prije reda,da im se jednom za svagda,zacepe gubice! fuuuuuuuuuujjjjjjjjjjj!

[dacina_curica]

Ta naša "boljka" je prisutna gdje god se otisne naša raja. Često se i ovdje na hladnom zapadu osjećam kao neki autsajder koji živi van svih dešavanja. Uglavnom se ne družim puno sa našom rajom (lafo se pošvabila) ali kad dodje do tih neizbježnih susreta bliske vrste, redovno budem zapanjena pitanjem i konstatacijama tipa: "Ovaj je ovo, ova je ono...znaš ovog, ma to je budaletina, ova je bila sa ovim.. a sad je sa onim...znaš?" Kad blijedo pogledam, još dobijem odgovor: "Ma znaaaš, pa prošli put sam ti rekla?" Kad dobiju negativan odgovor, onda slijedi konstatacije: "Pa gdje ti živiš bona, ništa živo ne znaš" (U stvari ne kontaju da ne želim da znam, na jedno udje na drugo izidje). Inače, ovi hladni zapadnjaci uglavnom rijetko komentarišu nešto za neku osobu, čak i ako to misle, uglavnom je konstatcija tipa "Ma znaš je, ona radi u..., baš je draga".

Kao da sebe citam.

Moj krug prijatelja vise lici Ujedinjenim Nacijama nego drustvu Bosanaca. 90% nas je u braku sa ne-Bosancima (Amerikanci, Hrvati, Rusi, Rumun! , Nijemci, "usvojili" smo bilesi i jednog Kurda iz Turske) mada smo ih sve pobosancili pa ne mogu diHat' bez suhog mesa, sudzuke i travnickog sira, pite i sarme. Ne znam da li je do ove "izmijesanosti" ili je jednostavno do nas kao ljudi ali jednostavno nema ovog "naseg" mahalanja, prepricavanja, rekla-kazala bulshita.

Medjutim, s vremena na vrijeme, kad iskoci kakav vazan dogadjaj pa mi valja okupiti Zvornicane u kuci na nekoliko sati, naslusam se traca i nebuloza (i btw. muskarci su vece tracare od zena ) da mi obim glave naraste za jos jedan π faktor, ne mogu kapu na glavu staviti ni heftu kasnije. . Ajme pa ti ljudi znaju sve zivo, od onoga kako je kod koga u kuci i koliko puta koja snaha kuha a koliko puta porucuje dostavu, ko store pere sedmicno a ko nikad, do onoga kako/da li ciji brak funkcionise i je l' zato sto je ona zaHebana ili je on papuchar, koliko ko ima para na racunu i je li se obogatio ili nakrao, ma CIA im nije ravna. Sve znaju, na svaku moraju dodati svoje dvije, i ne d'o ti Bog da im proturjecis. Cak znaju i sve sto se dogadja u Bosni. . Ja se tad najcesce od samog pocetka dana/veceri pocnem zaliti na glavobolju/stomacne tegobe pa se svako malo zatvorim u nase kupatilo da se malo saberem ili oplacem od smijeha. Nenadjebivi su.

P.S. Heidi jesam ti pricala kako je jedan od ovih pitao Hemona onda, ono po naski, kako je eto njemu ovdje u Americi.

[Krokodil Behko]

Medjutim, s vremena na vrijeme, kad iskoci kakav vazan dogadjaj pa mi valja okupiti Zvornicane u kuci na nekoliko sati, naslusam se traca i nebuloza (i btw. muskarci su vece tracare od zena ) da mi obim glave naraste za jos jedan π faktor, ne mogu kapu na glavu staviti ni heftu kasnije. . Ajme pa ti ljudi znaju sve zivo, od onoga kako je kod koga u kuci i koliko puta koja snaha kuha a koliko puta porucuje dostavu, ko store pere sedmicno a ko nikad, do onoga kako/da li ciji brak funkcionise i je l' zato sto je ona zaHebana ili je on papuchar, koliko ko ima para na racunu i je li se obogatio ili nakrao, ma CIA im nije ravna. Sve znaju, na svaku moraju dodati svoje dvije, i ne d'o ti Bog da im proturjecis. Cak znaju i sve sto se dogadja u Bosni. . Ja se tad najcesce od samog pocetka dana/veceri pocnem zaliti na glavobolju/stomacne tegobe pa se svako malo zatvorim u nase kupatilo da se malo saberem ili oplacem od smijeha. Nenadjebivi su.

P.S. Heidi jesam ti pricala kako je jedan od ovih pitao Hemona onda, ono po naski, kako je eto njemu ovdje u Americi.

Mi što znamo, to je sve istinito A i oštroumni smo da znaš.
Stekoh utisak da kauboji i pokaubojeni kauboji, nisu ništa različiti od nas
po ovim pitanjima?

[dacina_curica]

Ko su kauboji i pokaubojeni kauboji?

Ameri su svakakvi, i hladni i nezainteresovani ali i mahalbabe i oni sto vole gurati nos svugdje. I to sve zavisi odakle su porijeklom.

[Krokodil Behko]

Kauboji su Ameri a pokaubojeni kauboji to su oni kao i ti samo što nisu iz bosne

[dacina_curica]

Pa ovdje su svi pokaubojeni kauboji osim Indijanaca koji opet nisu kauboji vec jedini pravi Amerikanci.

[Heidi]

P.S. Heidi jesam ti pricala kako je jedan od ovih pitao Hemona onda, ono po naski, kako je eto njemu ovdje u Americi.

haha nisi
ma to je Hemon vjerovatno uzeo s humorom


ofaaaj, sto se tice teme....u ovom slucaju sam veoma zaboravna

[dacina_curica]

Njemu bilo sega a ja se ukopala od sramote. Btw. kakve li su mahalske price potekle nakon te veceri ne smijem ni pomisliti.

[Ruana]

Nedavno sretoh jednog turcina, znamo se skoro 20 godina, i tako kroz pricu rekoh "vidi ovog vremena, u danu 4 godisnja doba" kaze turcin "vallahi Ruana kakva klima takvi i ljudi, tamo gdje je lijepa klima, gdje je toplo, topli su i ljudi, a ovde kakva klima takvi i ljudi, promjenjiva i hladna"
Skoro pola zivota zivim na zapadu,u gradu u kome zivi puno nasih ljudi a grad je relativno mali. Od 1999 radim u javnom sektoru, svi me znaju i sve ih znam. Svi znaju sve o meni, nekad i ja saznam ono sto ne zelim cuti ni znati ali eto takvi smo mi svi.
Najblizi krug prijatelja su uglavnom nasi ljudi, a poznajem ljude iz svih krajeva svijeta, pa cak i one za koje sam do rata samo cula da postoje tamo negdje iz nekih krajeva Afrike i Azije. Uglavnom smo svi od iste nevolje ovdje, protjerani i puni oziljaka.
Cujem i ja od dosta ljudi, da ne vole da se druze sa nasim, a gledam ih po FB i forumima uglavnom pisu na nasem, stavljaju nase pjesme, po 200 priatelja a svega dva ili tri danca itd... a kad pisu o BIH uglavnom kritikuju i pljuju.
Ja licno volim da se druzim sa nasim narodom, volim sto poznajem ljude iz cijele BIH. Imam i danaca prijatelja, ali sam osjetila kad mi je najteze bilo da su nasi ljudi uvjek pri ruci i od pomoci. Kakvi su takvi su, NASI SU.
A sto se tice mahale i tracanja to rade i danci i svabi, i svedi i svi, nego neki ljudi uopste nemaju privatni kontakt sa njima pa ne znaju. Misle da su svi kao i oni sto sa njima provedu pola sata na pauzi na poslu dok pojedu sendvic i popiju kafu.